Korisni programi - "programi tjedna"

HotKeyz 2.7.7.0 - Vruće tipke

Ako ste navikli računalom upravljati putem tipkovnice, manje se oslanjajući na miš, onda je ovo alat koji bi ste definitivno trebali probati. Riječ o programu koji omogućuje definiranje vlastitih tipkovničkih prečaca i dodjeljivanje zadanih radnji…



Sučelje je uredno i sasvim fino organizirano pa čak i ako izradite brdo prečica, lako se snalaziti… Što se tiče upravljanja računala putem kratica na tipkovnici, stvar je prilično jednostavna, ili preferirate takav način rada ili ne. Beneficije mogu biti višestruke, što samo potvrđuju i brojni programi koji upravo koriste prednosti tipkovničkih kratica. S druge strane, ako ste pobornik povlačenja strelice miša po ekranu i klikanja, onda HotKeyz možda nije program koji će vas zanimati.

No, možda biste mu trebali dati šansu. Naime, riječ je o alatu koji omogućuje da lako iskoristite brdo predefiniranih radnji i dodijelite im tipkovničke kratice. Štoviše, HotKeyz je čak sposoban onemogućiti standardno definirane tipkovničke kratice u Windowsima i dodijeliti im sasvim nove radnje što, ako već ništa drugo, samo pamćenje što koja kratica može čini lakšim (sve definirane kratice moguće je ispisati na pisač, a moramo priznati da je ispis sasvim fino napravljen), a i zbunjivat će korisnike koji su navikli na tradicionalne kratice.

Krasi ga vrlo jednostavno sučelje, a sve su radnje zajedno s kraticama i šačicom drugih informacija fino popisane i kategorizirane kako biste njima lakše upravljali. Inicijalno baš i nema mnogo definiranih kratica, nego ćete to morati odraditi sami. Srećom, to je vrlo jednostavan proces i više ili manje zahtjeva nešto strpljenja.

Dovoljno je s kontekstnog izbornika odabrati izradu nove kratice i zatim u dijaloškom okviru koji će se pojaviti, s uočljivog gumba Click koji se nalazi odmah pored polja Command izabrati neku radnju. Funkcija ima sasvim dovoljno, a podijeljene su u tri kategorije. Prva kategorija prikladno nazvana HotKeyz commands nudi mogućnosti poput prikaza internog kalendara, funkcije promjene slova (mala, velika), štopericu, makro-naredbe, remapiranje tipkovnice i štošta drugo.

Druga kategorija fokusira se na naredbe tipične za same Widnowse, a tu ćete doista pronaći mnogo toga i brdo dodatnih kategorija; od kontrolne ploče, preko desktopa do sistemskih naredbi. Zapravo, mislite li doista upregnuti HotKeyz, možda je najbolje da upravo počnete s ovom kategorijom budući da su tu naredbe kojima ćete moći gasiti monitor, pokretati računalo i razne programe, utjecati na prozore, izbacivati ladicu optičkog pogona, zatvarati procese i štošta drugo.

Tu je i treća kategorija posebno namijenjena izradi prečaca za upravljanje Winampom. Naravno, dodjeljivanje prečaca vrlo je jednostavno; dovoljno je u polju predviđenom za to pritisnuti kombinaciju tipki i prečac će biti definiran. HotKeyz zna iskoristiti praktički sve tipke, uključujući i Windows tipku, no ako radite na prijenosnom računalu, nemojte računati na posebnu funkcijsku tipku kojom uobičajeno aktivirate dodatne funkcije na samom prijenosniku.

HotKeyz ne raspolaže posebno naprednim mogućnostima, no zato radi vrlo pouzdano i troši vrlo malo resursa, a kod definiranja radnji moguće je ići i korak dalje dodajući im razne parametre, pa čak i stvoriti radnju kojom biste, na primjer, otvorili web-stanicu s online e-mail servisom te se automatski prijavili. Imajte samo na umu da će lozinka biti kriptirana, no u trenutku kada je upisujete u polje neće biti maskirana zvjezdicama. Čudno, pa pripazite pri upisivanju lozinke.

Osim toga, HotKeyz nudi i mogućnost slijednog izvršavanja naredbi korištenjem samo jednoga prečaca. U kategoriji HotKeyz commands pronađite radnju Multiple Commands, dodajte više naredbi i dodijelite prečac. Na primjer, tako je moguće aktivirati zaključavanje računala i štoperice koja će nakon kratkog vremena ugasiti monitor.

Što se konfiguracije programa tiče, HotKeyz se ne razmeće golemim brojem parametara na koje je moguće utjecati, pa su sve opcije zapravo dostupne s padajućeg izbornika. Među njima je i mogućnost za onemogućavanje već definiranih prečaca u Windowsima, što je potrebno aktivirati namjeravate li ih remapirati i koristiti u druge svrhe. To, dakako, podrazumijeva i prečace koji koriste Windows tipku.

U svakom slučaju, HotKeyz je prilično koristan alat, portabilan je, ne troši mnogo resursa, nenametljiv je i donosi zavidan broj mogućnosti i naredbi koje je moguće kombinirati i dodjeljivati im tipkovničke kratice. Stoga, ako ste ljubitelj upravljanja računalom putem tipkovničkih kratica, ovo je alat koji biste definitivno trebali pridodati privatnoj kolekciji softvera. Uostalom, besplatan je.

Namjena
Jak alat za ubrzavanje radnji tipkovničkim kraticama

Platforma
Windows 9.x/2000/XP/Vista/7

Veličina
1,27 MB

Status
Freeware

Download

MaxiVista 4.0 - Računalo kao monitor


Imate li prijenosno računalo koje većinom vremena ne radi ništa dok radite za stolnim - iskoristite ga kao dodatni monitor...

Mnogi preferiraju raditi za računalom koje ima više monitora, a to, premda mnogima djeluje pretjerano, zapravo u nekim slučajevima itekako olakšava život. No, samo se manji dio korisnika odlučuje na kupnju dodatnog monitora. Ako ste bili plićeg džepa u trenutku kupnje novog monitora, pa ste umjesto dva sasvim prirodno kupili jedan, to ne znači da ne možete raditi za računalom kao da imate više monitora.

Pitate se kako? Odgovor je jednostavan; sve što vam treba jest, na primjer, prijenosno računalo i MaxiVista. Naime, riječ je o alatu koji omogućuje da bilo koje računalo u lokalnoj mreži iskoristite kao dodatni monitor. No, ne samo to. Dodatna sposobnost koju će, uopće ne sumnjamo, vlasnici više od jednog računala sigurno cijeniti, jest mogućnost upravljanja drugim računalima u mreži putem jedne tipkovnice i miša.

Cijela stvar radi jednostavno. U paketu za instalaciju zapravo ćete dobit dvije instalacijske datoteke, jedna je namijenjena primarnom računalu, a druga pomoćnim. Bolje rečeno, prva instalira poslužitelj i virtualne VGA upravljačke programe na računalo s kojeg ćete upravljati drugima ili s kojeg ćete proširivati monitorski prikaz, dok ćete na druga računala u lokalnoj mreži instalirati klijentsku komponentu (pripazite i da vatrozid ne blokira MaxiVistu i portove koje koristi). Uz to, računala mogu biti spojena i USB-om i firewireom.

Nakon toga pojavit će se ikona u sistemskom trayu putem koje je moguće aktivirati proširivanje prikaza na dodatni "monitor" i to pukim dvoklikom ili započeti "udaljeno" upravljanje putem tipkovnice i miša priključenih na glavno računalo (računala moraju fizički biti blizu glavnog računala - cijela stvar radi otprilike kao da imate KVM preklopnik). MaxiVista će automatski pronaći računala s instaliranom klijentskom komponentom, odnosno preglednikom, kako ju je nazvala ekipa zadužena za razvoj MaxiViste.

Sam rad je prilično ugodan, pod uvjetom da lokalna mreža u kojoj su računala kojima upravljate ili koja koristite kao dodatne monitore nije preopterećena. Radna površina će biti proširena na virtualni monitor, a kako biste ju iskoristili, dovoljno je programe i prozore jednostavno prevući na nju. MaxiVista čak sinkronizira i clipboarde. Jednostavnije ne može.

Zapravo, posebnih konfiguracijskih koraka niti nema niti je, barem se tako čini, MaxiVista zamišljena da radi tek nakon podosta korisničkih intervencija. Sve se doista svodi na puku instalaciju serverske i klijentske komponente te uživanje u blagodatima rada s više monitora. Ipak, moguće je do neke razine ugađati parametre koji se tiču performansi, a ako se već u to upuštate, najbolje je da pročitate priloženu dokumentaciju.

Osim toga, tu su mogućnost podešavanja parametara kakvoće prikaza, mogućnost ručnog podešavanja IP adrese dodatnih računala (korisno ako iz nekog razloga MaxiVista ne može automatski pronaći dodatno računalo), mijenjanje razlučivosti dodatnog "monitora", rotiranje prikaza i tome slično.

Zanimljivo je da MaxiVista podržava i sustave s više monitora pa je, na primjer, moguće proširiti desktop s dodatnog monitora na računalo u lokalnoj mreži. S druge strane, moguće je iskoristiti samo jedan monitor od dva ili više na dodatnom računalu i tome slično. Mogućih kombinacija ima sasvim dovoljno pa se možete prepustiti eksperimentiranju.

U punoj inačici MaxiVista je u stanju iskoristiti do maksimalno tri dodatna računala, dok je u ovoj pokaznoj verziji moguće iskušati rad sa smo jednim. No i to bi trebalo biti više nego dovoljno kako biste stekli dojam što MaxiVista može. Ipak, u demo-verziji nije moguće iskoristiti još jednu zanimljivu osobinu - sposobnost dupliciranja prikaza. Naime, na sekundarnom računalu je moguće duplicirati prikaz s primarnog, što može biti prilično korisno.

Sve u svemu, MaxiVista radi sasvim solidno, premda ne uspijeva nadomjestiti lagodnost dva monitora. Postoje i neka ograničenja, a usprkos tomu što je riječ o već četvrtom izdanju ovoga alata, i dalje nije otporan na bugove. No, moramo priznati da tijekom eksperimentiranja s prikazom na prijenosnim računalima nismo imali problema.

Isto vrijedi i za upravljanje dodatnim računalima. Na rijetko trzanje prikaza, isključivanje Aera u Visti i Windowsu 7 brzo se naviknete, kao i na specifičan način funkcioniranja te druge probleme (kao što je prikaz videa i činjenica da ne postoji podrška za DirectX i OpenGL na proširenom monitoru).

Stoga, želite li bez kupnje novog monitora raditi kao da ih imate dva, pod uvjetom da posjedujete prijenosno računalo, ili pak imate više računala pod stolom kojima želite upravljati putem jedne tipkovnice i miša, možda biste trebali razmisliti o tome da kupite MaxiVistu.

Ovisno o tome što vam treba, morat ćete izdvojiti od četrdeset pa sve do sto dolara. Najjeftinija inačica nudi samo proširivanje radne površine na dodatna računala, dok najskuplja nudi baš sve, uključujući i dupliciranje prikaza i mrvicu bolje performanse.

Namjena
Omogućuje iskorištavanje drugog računala u mreži kao dodatni monitor

Platforma
Windows 2000/XP/Vista/7

Veličina
5,14 MB

Status
Demo

Download

STDU Viewer 1.5 - Majstor e-dokumenata



Sučelje mu je vrlo intuitivno, nudi solidne mogućnosti, a i ima prilično dobro riješeno pretraživanje dokumenata. Sve u svemu nije loše, premda bismo rado vidjeli podršku za još formata, ali i pluginove… Danas se doista sve manje preferira papir (što je pohvalno), a dokumenti se obično distribuiraju u nekom elektroničkom formatu. Naravno, najpopularniji format je famozni PDF koji je doista teško izbjeći - u tom ćete formatu doslovce pronaći sve, od kojekakvih brošura i reklamnih materijala, preko priručnika do elektroničkih knjiga.

Drugi vrlo popularni format, premda mnogima možda nešto manje poznat, je DjVu. Njegova prednost je u kompresiji pa je stoga vrlo prikladan kad je potrebno uokolo slati fotografije visoke razlučivosti, skenirane dokumente i slično. Zapravo, primarna mu je namjena pohrana skeniranih dokumenata koji sadrže i tekst i slike, a da pritom utroši što je manje moguće diskovnog prostora.

Naravno, formata prikladnih za slanje elektroničkih dokumenata i slika ima još (na primjer XPS), no ono što je svima zajedničko je to da je za njihovo otvaranje potreban i specifičan preglednik. Mnogi se odlučuju na računalu držati više instaliranih preglednika, ovisno o tome koje formate moraju često otvarati.

Zapravo, DjVu je tu najčešće problematičan budući da tipični preglednici koji mogu otvarati taj format to jedino i čine. Tradicionalno, DjVu preglednici nisu u stanju otvarati druge formate. Srećom, postoje i programi poput ovoga koji omogućuju otvaranje više formata. Premda se STDU Viewer baš i ne može pohvaliti podrškom za veliki broj raznovrsnih formata, autorima to niti nije bila namjera. Fokus je usmjeren na formate koji se najčešće koriste, a to su upravo PDF i DjVu.

Naravno, osim ova dva, u stanju je otvoriti i druge, kao što su XPS (XML Paper Specification), TIFF (poznati slikovni format za profesionalnu uporabu budući da se odlikuje vrlo malo izraženim nepravilnostima slike), obični tekst, nekolicinu formata slika te, na naše iznenađenje, Comic Book Archive datoteke koje završavaju ekstenzijama CBZ i CBR.

Riječ je zapravo o arhivama (Zip i Rar) u kojima je serija JPEG slika pa vam za njihovo pregledavanje i ne treba poseban alat, nego arhiver kojim biste slike mogli izvući, a onda ih pregledavati pomoću alata za pregledavanje fotografija. No, odlučite li se za klasični preglednik, čitanje stripova na računalu bit će daleko ugodnije.

Dakle, STDU Viewer, više ili manje, pokriva doista najčešće formate u kojima su dostupne elektroničke knjige i dokumenti, čime zapravo otkriva svoju svrhu - služi kao zamjena za više samostalnih preglednika. Krasi ga sasvim tipično sučelje, no za razliku od nekih drugih alata za pregledavanje dokumenata, STDU Viewer ima podršku za tabove, čime je omogućeno otvaranje više dokumenata u jednom prozoru. Osim toga, glavni je prozor podijeljen na dva dijela, s lijeve je panel koji je i sam podijeljen na nekoliko kartica.

U prvoj će se prikazivati sadržaj dokumenta ako ga dokument ima, druga je namijenjena bookmarcima, u trećoj se prikazuje smanjeni prikaz stranice i ta kartica je namijenjena pretraživanju dokumenta koji je trenutno otvoren, a moramo priznati da nas je STDU Viewer ugodno iznenadio načinom pretraživanja.

Osim što je prilično brzo, umjesto da, kao većina preglednika, skače s jednog na drugi pronađeni pojam peko svih stranica u dokumentu, u kartici za pretraživanje ispisat će se dijelovi rečenice u kojima se traženi pojam nalazi, zajedno s brojem stranice. Dvoklikom na neki od rezultata, skačete točno na tu stranicu i na dio gdje je pojam pronađen.

Zapravo, STDU Viewer nekim mogućnostima prilično ugodno iznenađuje. Na primjer, tu je mogućnost podešavanja svjetline i kontrasta (vrijedi za sve dokumente), ali i još jedna specifična osobina - Screen Tapping. STDU prozor u kojemu se prikazuje dokument može podijeliti na više regija (inicijalno ih je četiri), a svakom je dijelu moguće dodijeliti akciju. Tako biste mogli namijestiti da se, na primjer, klikom u donjem desnom dijelu prozora preskoči na iduću ili prethodnu stranicu. Zgodno.

Tipične mogućnosti kao što su selektiranje teksta i fotografija u dokumentima, klasična navigacija, promjena rasporeda prikazanih stranica (prikazuje li se samo jedna, više u nizu, dvije odjednom i slično), zumiranje, rotiranje, pregledavanje preko cijelog zaslona, ispis na pisač i tome slično, također nisu izostale.

U svakom slučaju, tražite li alat kojim biste uz PDF mogli pregledavati i druge formate tipične za elektroničke knjige i dokumente koji, osim toga što je besplatan, nudi i dobre performanse, onda je STDU Viewer alat koji biste definitivno trebali imati.

Namjena
Preglednik koji uz PDF dokumente zna prikazivati i DjVu datoteke

Platforma
Windows 2000/XP/Vista/7

Veličina
1,64 MB

Status
Freeware

Download

(Bug)

RSSOwl 2.0 - Čitač za mase


Sučelje mu je intuitivno, oku ugodno i prilično fleksibilno, a moramo priznati i da ga je sasvim ugodno koristiti…

Premda današnji browseri doista nemaju problema s prikazom sadržaja koji se distribuiraju putem RSS kanala, čak dobiveni sadržaj prilično lijepo i uredno prezentiraju te ga čine lako dostupnim, punokrvni čitači RSS-a i dalje su nezaobilazni ako ste ozbiljni gutač svježih novosti i kojekakvog drugog sadržaja.

Na ovim se stranicama našlo već nekoliko iznimno popularnih RSS klijenata, no mjesta uvijek ima za još pokojeg, a kako se novom inačicom RSSOwl nametnuo kao prilično dobro rješenje za praćenje RSS-a, nismo htjeli propustiti priliku i ne izdvojiti ga iz gomile.

RSSOwl je zapravo sasvim tipičan RSS klijent koji je opremljen s, više ili manje, svime onime što biste i očekivali. Sasvim je intuitivnog sučelja, dodavanje kanala je jednostavno, upravljanje postojećim sadržajem i kanalima je na zavidnoj razini i, sve u svemu, prilično je prilagodljiv. Pa, zašto onda RSSOwl i ranije nije stekao slavu?

Odgovor je vrlo jednostavan, u ranijim mu je inačicama jednostavno nedostajalo ono poliranje koje alate čini - ugodnim za korištenje. Kako bi to autori i postigli, odlučili su se za prilično radikalan potez - krenuti posve iz početka. Dijelom su promijenili arhitekturu, odlučili dobro odvagnuti što bi jedan čitač RSS sadržaja trebao imati i napraviti dopadljiv klijent.

Moramo priznati da su u tom nastojanju i uspjeli. Štoviše, RSSOwl raspolaže sasvim solidnim mogućnostima zahvaljujući kojima je uživanje u bogatom sadržaju sasvim ugodno. Cijela stvar počinje s dodavanjem kanala, a ako ne znate gdje biste i kako počeli, RSSOwl nudi da uvezete predefinirane kanale kojih, slobodno ćemo kazati, ima zaista mnogo.

Zapravo, okuplja ih i više nego dovoljno da se možete zabavljati mjesecima. Ipak, ako ste raspoloženi samo za postavljanje kanala koji vas zanimaju kako biste smanjili gužvu i to je moguće. Kanale je moguće uvesti iz datoteke ili s neke web-stranice (koristi famozni OPML), ili ih je moguće kreirati na temelju ključnih riječi (pretražit će izabrani servis i rezultate posložiti kao tipičan RSS).

Naravno, moguće je dodavati pojedinačne kanale i na taj način ručno filtrirati sadržaj; dovoljno je samo ubaciti adresu kanala, smjestiti ga u željenu mapu (kanali će biti prikazani u panelu i organizirani prema mapama) i pričekati da se osvježi sadržajem.

RSSOwl podržava pregledavanje kanala u karticama, a ako u konfiguraciji aktivirate korištenje internog browsera (zapravo se oslanja na Internet Epxlorer), klikom na linkove u novostima neće biti pokrenut podrazumijevani browser što je, inicijalno, slučaj.

Kako bi snalaženje u novostima bilo lakše, moguće ih je grupirati prema određenim kriterijima (po datumu, kategoriji, naslovu, oznaci, ocjeni i koječemu drugome), a osim klasičnog prikaza sadržaja, RSSOwl nudi i "novinski" prikaz, što će mnogima biti i najomiljeniji način uživanja u novostima; sve su novosti zajedno sa sadržajem (nije prikazan samo naslov) poredane jedna ispod druge kao na beskonačnoj traci.

RSSOwl sav preuzeti sadržaj drži pohranjen u internoj bazi podataka (opcije održavanja baze su dostupne u konfiguraciji pa ne zaboravite podesiti parametre prema vlastitim preferencijama kako baza ne bi postala brzo prenapuhana, a tu je i "čarobnjak" za čišćenje baze), a zahvaljujući tomu nudi niz korisnih mogućnosti.

Tako je tu prilično dobro riješeno pretraživanje koje se može pohvaliti povećom brzinom, a i nizom kriterija kojima je moguće iskopati novosti. RSS novostima je moguće dodijeliti oznake i ključne riječi kako biste ih kasnije lakše grupirali, zatim je tu mogućnost kreiranja "kantica" u koje je moguće smještati zanimljive novosti, pa čak i kreirati pravila po kojima će se sadržaj automatski smještati u tako definirane mape.

Zapravo, stvaranje pravila je prilično korisna stvarčica budući da je, na primjer, moguće kreirati poseban kanal koji će sadržati isključivo sadržaj nekoliko različitih RSS kanala, ili svih kanala koji se nalaze u nekoj grupi. Na primjer, želite li odjednom pregledavati sva tri RSS kanala dostupna na Bug OnLineu - to je moguće napraviti upravo kreiranjem takvog pravila. Zgodno.

Osim toga, RSSOwl je moguće i proširiti dodacima. Zasad ih baš i nema mnogo, no sama činjenica da je modularan mnogo znači. Jedini dodatak koji je dostupan, uz one koji su već tu po samoj instalaciji, jest podrška za NNTP. Zasad je u eksperimentalnoj fazi i ekstremno je rudimentarna i nespretna za korištenje. Stoga, ako vam čitanje novosti na Usenetu nije presudno, ovaj dodatak za sada ignorirajte.

S druge strane, osobine kojima RSSOwl raspolaže prilično dobro funkcioniraju, a osim već spomenutih, tu su i mogućnost dijeljenja sadržaja putem popularnih servisa, zatim mogućnost dojavljivanja o pristiglim novostima, sigurna pohrana lozinki (za pristup lozinkom zaštićenim sadržajima), automatsko ažuriranje i još štošta. Stoga, tražite li zaista solidan RSS klijent koji ne stoji ni lipe, iskušajte RSSOwl.

Namjena
Zgodan čitač RSS kanala

Platforma
Windows 2000/XP/Vista/7

Veličina
15,5 MB

Status
Freeware

Download

(Bug)

PhotoJoy 2.0



Stvari doista izgledaju lijepo, kolaži su fino napravljeni, widgeti zgodno animirani, a možda najbolji dio su – čuvari ekrana

Ako vam je dosadila tradicionalna radna površina i rado biste šarenilom pobijedili loše raspoloženje uzorkovano često sivim zimskim danima i pri tome klincima također pružili zabavu, onda je PhotoJoy nešto što biste obavezno trebali iskušati. Premda nemamo naviku fokusirati se na "beskorisne" programe, PhotoJoy ipak zavrjeđuje malo pažnje.

Naime, u jednom ćete paketu dobiti sve - nove pozadine za radnu površinu, trodimenzionalne čuvare ekrana i widgete kojima možete dodatno ukrasiti radnu površinu. Ono što ćete odmah primijetiti jest da je PhotoJoy doista živopisni programčić što ujedno otkriva da je namijenjen svima koji vole šareni desktop. Dakle, najmlađima.

No, kako u svima nama čuči klinac žedan šarenila, PhotoJoy bi se trebao dopasti svima. Uostalom, šansa je da i sami na računalu skladištite poveću količinu što vlastitih što skinutih fotografija koje, slobodno priznajte, zapravo rijetko pregledavate. Zašto ih onda ne biste iskoristili da ukrasite desktop i pri tome uživate u vlastitim slikama?

Upravo će to omogućiti PhotoJoy. Relativno kratka i bezbolna instalacija ovisi i o brzini veze s Internetom budući da instalacijska datoteka koju ćete preuzeti zapravo služi za preuzimanje datoteka potrebnih za instalaciju PhotoJoya. Nakon što završite s instalacijom i odredite od kuda će PhotoJoy crpiti fotografije, bit će postavljena nova pozadinska slika na radnoj površini.

Riječ je o kolažu sklopljenom od vaših fotografija (ili onih koji ste već definirali u PhotoJoyu). Naravno, to je tek jedan od mogućih kolaža, a u glavnom ćete sučelju programa moći izabrati i druge (ima ih dovoljno); samo kliknite na karticu Collages, izaberite kolaž koji vam se dopada te kliknite gumb za preuzimanje (kolaži, kao i čuvari ekrana te PhotoJoy widgeti moraju se preuzimati s Interneta, no srećom nisu veliki pa neće opteretiti promet).

Nakon toga moguće je aktivirati pretpregled tako da budete sigurni dopada li vam se pozadinska slika-kolaž i potom ga možete postaviti aktivnim. Zgodan je detalj kolaža što imaju ucrtan i datum, pa ne služe isključivo tek kao zgodna ilustracija.

Jednom kada ste izabrali kolaž i postavili ga kao pozadinsku sliku na radnoj površini, nju možete opremiti i s nekoliko PhotoJoy widgeta. Procedura je slična kao i kod kolaža; izaberete koji vam se dopadaju, skinete ih i aktivirate. Widgeti su zapravo maleni dodaci koji služe za animirani prikaz fotografija. Na žalost, bez obzira na to što je moguće istodobno imati više aktivnih widgeta, nije moguće svakome definirati zaseban izvor od kuda bi trebao crpiti fotografije.

Ipak, pozitivno je što izvori mogu biti lokalne mape, Flickr, ali i internetska galerija fotografija - no svaki put kada promijenite izvor, to će utjecati na sve, kolaže, widgete i čuvare ekrana. Kada smo već kod screensavera, i tu se PhotoJoy pokazao sasvim zgodnim. Čuvari ekrana su, ako ništa drugo, prilično dopadljivi, a osim onih koji koriste fotografije koje ste odredili, moguće je preuzeti i postaviti i brojne druge; svi su uredno kategorizirani i, što je najvažnije, besplatni.

Sve u svemu, PhotoJoy doista izgleda atraktivno, no ima i problema. U prvome redu, pati od bugova koji se ponajviše manifestiraju na Visti i Windowsima 7 - ponekad radi dobro, a ponekad jednostavno radi probleme. Druga stvarčica koja će neke zasmetati je činjenica da će vam se nakon instalacije pojaviti dvije ikone na radnoj površini, jedna kojom ćete aktivirati PhotoJoy, a druga je zapravo hiperlink do web-stranice s raznoraznim igricama. Srećom, ikonu je lako izbrisati.

Osim toga, PhotoJoy interno, čini se, baš i nije ponajbolje optimiziran pa voli zagrabiti za sistemskim resursima, što se najviše primjećuje kada se koriste widgeti. Stoga, ako biste radije izbjegli bespotrebno trošenje sustava, najbolje je widgete ne koristiti (premda će im mnogi teško odoljeti).

No, općenito gledajući, PhotoJoy je doista zgodan programčić koji zbilja daje mnogo s obzirom na to da ne stoji ni lipe, pa ako želite imati šarenu radnu površinu i uživati u vlastitim fotografijama - PhotoJoy je ono što tražite.

Namjena
Živopisni programčić koji će se dopasti najmlađima

Platforma
Windows 2000/XP/Vista/7

Veličina
621 kB

Status
Freeware

Download

(Bug)

ShellToys 7.1.0 - Korisne igračke



Pedeset ekstenzija i dvadeset alata čini ovo proširenje za kontekstni izbornik prilično primamljivim, a bio bi još draži kada bi mu i cijena bila prihvatljivija…

Kontekstni izbornik prilično je korisna stvarčica, no mogao bi biti još korisniji ako se dodatno obogati mogućnostima. Takvo što i nije suviše teško napraviti; dovoljno je samo iskoristiti razne alate kojima se već služite i dodati ih na kontekstni izbornik (za to može dobro doći Send To stavka) ili se osloniti na petljanje po registarskoj bazi kako biste dodali željenu stavku.

Ipak, suvišno natrpavanje opcija na kontekstni izbornik obično je kontraproduktivno pa stoga mnogi to preziru, ali ako se sve dobro organizira i poštuje logika konteksta (neće uvijek biti dostupne baš sve opcije, nego samo one koje se odnose na kliknuti objekt), stvari mogu biti sasvim drukčije.

ShellToys je baš takav alat, a zapravo je riječ o bogatoj kolekciji raznoraznih pomoćnih alata i proširenja kojima bi rad s računalom trebao biti lakši. Na glavni kontekstni izbornik zapravo dodaje samo jednu stavku pod kojom se nalazi sve čime ShellToys raspolaže.

Tu ćete doista pronaći štošta, od specifičnih alata kao što je onaj za pregled zauzeća diskovnog prostora ili dodatka koji će izabrane datoteke il mape arhivirati u format Zip, preko posebnih opcija za napredno kopiranje i sinkronizaciju sadržaja mapa pa sve do sitnica kao što je računanje hash vrijednosti (MD5/CRC32) datoteka ili postavljanje atributa.

ShellToys raspolaže zaista brojnim mogućnostima i, što je još važnije, poštuje princip konteksta; ovisno o tome što ste i koliko ste toga označili te zatim aktivirali kontekstni izbornik, toliko će povezanih opcija i prikazati. Na primjer, želite li masovno preimenovati datoteke ili mape, morat ćete ih označiti više i tek će onda biti dostupan alat za preimenovanje datoteka (koji i nije tako loš.)

No, ShellToys ide i dalje. Osim tradicionalnih pomoćnih alata koji se više usmjeruju na upravljanje datotekama, tu ima i dodataka koji nude više. Na primjer, tu je preglednik multimedijalnih datoteka, pa je bilo logično očekivati i ugrađene alate za konverziju multimedijalnih datoteka (zna konvertirati grafičke datoteke i audioformate), a tu je i rudimentarni editor slika.

Zapravo, što ćete ga više koristiti, tim će vas ShellToys više iznenađivati dostupnim opcijama i mogućnostima koje su sasvim logično grupirane. Naravno, opcijama na kontekstnom meniju moguće je upravljati, pa je tako u konfiguraciji programa lako označiti da se prikazuju samo one koje želite, ali i podešavati druge opcije.

ShellToys ugodno iznenađuje i određenim ekstenzijama kao što je ona koja utječe na izgled sata u sistemskom trayu, zatim je tu dodatak za proširenje mogućnosti memorijskog međuspremnika (clipboarda), pa definiranje vlastitih izbornika na kontekstom izborniku te opcija definiranja podrazumijevanih dimenzija dijaloških okvira za otvaranje i snimanje datoteka.

Oni koji doista ne mogu smisliti činjenicu da imaju brdo opcija na kontekstnom izborniku pa makar bile grupirane pod istom stavkom ili ne žele prebirati po njima, a ipak bi htjeli na raspolaganju imati pedeset ekstenzija i dvadeset dodatnih alata, razveselit će se činjenicom da je ekipa zadužena za razvoj ShellToysa mislila i na njih. Naime, opcijama je moguće dodijeliti prečac na tipkovnici i tako zaobići petljanje po kontekstnom izborniku.

Sve već spomenuto zapravo je tek vrh ledene sante onoga što ShellToys može. Doduše, premda se ugrađeni alati baš i ne mogu mjeriti sa samostalnim programima drugih autora, nude sasvim zadovoljavajuću razinu funkcionalnosti i malo koga će razočarati. Slično vrijedi i za neke ekstenzije.

No, ShellToys je prilično koristan programčić koji doista nudi mnogo opcija uredno grupiranih na kontekstnom izborniku, a jedina ozbiljnija zamjerka mogla bi biti cijena. Naime, nakon probnog roka od 45 dana, želite li ga zadržati, morat ćete izdvojiti 23 eura, što baš i nije suviše povoljna cijena. No, kad se pogleda što sve nudi i koliko bi alata mogao nadomjestiti, ta se cijena više i ne čini toliko pretjeranom.

Namjena
Dodatak za kontekstni izbornik s nizom ekstenzija i alata

Platforma
Windows 2000/XP/Vista/7

Veličina
8,46 MB

Status
Trial

Download

(Bug)

Paragon Backup & Recovery Free Edition 10.0 - Pouzdani majstor


Intuitivnog je i dobro organiziranog sučelja zahvaljujući kojemu su sve mogućnosti lako dostupne pa je već prvi pogled jasno što sve može

Da se polagano bliži kraj tradicionalnim rješenjima za izradu pričuvnih kopija podataka i to pogotovo u kućnim okruženjima ne svjedoči samo pojava sve većeg broja alata koji umjesto klasičnog pristupa kao pričuvnu kopiju stvaraju identičnu sliku cijeloga tvrdoga diska ili particije, nego i činjenica da postoji sve već broj takvih besplatnih rješenja.

To ni ne treba čuditi, jer jednostavna izrada pričuvnih kopija trebao bi biti imperativ, a što može biti jednostavnije i traži minimalnu korisničku intervenciju nego kreiranje preslike cijeloga diska ili particije? Doduše, takvom pristupu mnogi zamjeraju činjenicu da zahtijeva i prilično diskovnog prostora kako bi se skladištila pričuvna kopija, no kako je cijena sve većih tvrdih diskova sve niža, tako i taj argument gubi snagu.

Stoga, ako se i dalje mučite s tradicionalnim alatima za izradu pričuvnih kopija i radije biste imali jednu golemu presliku svega što imate na računalu, umjesto rascjepkanih arhiva, onda je alat poput ovog Paragonovog upravo to što vam treba.

Fundamentalnom funkcionalnošću ovo se besplatno izdanje alata (pri instalaciji ćete se morati registrirati kako biste dobili besplatni aktivacijski ključ) za izradu pričuvnih kopija diskova ne razlikuje u mnogočemu od brojnih drugih sličnih besplatnih alata. No, treba ipak uzeti u obzir da iza njega stoji Paragon, prilično poznata softverska kompanija koja je slavu stekla upravo po alatima za manipulaciju diskovima.

Klasičnog je i vrlo intuitivnog sučelja pa će rijetki imati problema u snalaženju čak i ako se prvi put susreću s alatima ove vrste. Uostalom, rad se svodi na pokretanje i odabir opcija u čarobnjacima, s time da ako želite naprednije opcije, morat ćete to posebno i označiti.

Na primjer, ako biste htjeli preciznije ugoditi parametre kod kreiranja pričuvne kopije diska, u prozoru čarobnjaka ćete pri dnu morati kvačicom označiti za to namijenjenu opciju. To zapravo i nije tako loše, a i otkriva komu je ovaj alat ponajprije namijenjen - kućnim korisnicima.

Dakle, za početak je najbolje pokrenuti čarobnjak za izradu pričuvne kopije particije ili cijeloga diska (idealno bi bilo da kao lokaciju za skladištenje arhive iskoristite eksterni USB disk, premda za lokaciju možete odrediti i neko računalo u lokalnoj mreži), odabrati osnovne parametre i pričekati da Paragon odradi svoj posao.

Time ćete dobiti osnovnu arhivu koju je kasnije moguće nadopunjavati novim izmijenjenim podacima u zadanim intervalima. Drugim riječima, postoji podrška za izradu diferencijalnih pričuvnih kopija, što samo znači da ćete uštedjeti na skladišnom prostoru koji je potreban za čuvanje pričuvnih kopija. Ali ćete i pri vraćanju podataka trebati temeljnu presliku diska ili particije i jednu od diferencijalnih arhiva.

Ako volite podešavati naprednije parametre pri izradi pričuvnih kopija, Paragon to dopušta. Tako je moguće odlučiti se koju ćete tehnologiju koristiti za izradu pričuvne kopije sistemske particije uživo (moguće je izabrati između Paragonove vlastite tehnologije i Volume Shadow Copy Service), zatim odrediti razinu kompresije arhive, zaštititi arhivu lozinkom, te podesiti filtre za vrste datoteka koje biste radije da se ne nađu u pričuvnoj kopiji i još ponešto.

Vraćanje podataka iz kreiranih arhiva moguće je odraditi na nekoliko načina. Ako su vam potrebne samo neke datoteke, moguće je mountati arhivu koja će se potom pojaviti u sustavu kao virtualni disk i kopirati datoteke koje vam trebaju.

U slučaju da je iz nekoga razloga nemoguće podići sustav, moguće ga je pokrenuti s posebnim medijem koji je potrebno kreirati (moguće je izraditi ili bootablini CD ili iskoristiti USB Flash memoriju) i zatim stvar spasiti backupom cijeloga diska (njime je obuhvaćen i sam operacijski sustav). Naravno, pričuvnu kopiju moguće je vratiti i prateći korake u za to namijenjenom čarobnjaku.

Od dodatnih mogućnosti, tu su osnovno upravljanje particijama, poseban alat za prijenos datoteka (File transfer Wizard) na odabranu lokaciju, zatim alat za provjeru integriteta arhiva, potom mogućnost vraćanja pričuvnih kopija na slobodan prostor pri čemu će se iskoristiti samo realno iskorišten prostor, a tu je i, za razliku od većine drugih sličnih besplatnih alata, podrška za niz datotečnih sustava, od FAT-a i NTFS-a, preko Linux Ext2/3/4 do Appleovog HFS-a.

Premda je riječ o oslabljenom besplatnom izdanju alata za izradu sigurnosnih kopija diskova i particija, teško mu je naći zamjerku. Radi pouzdano, brzo, nudi optimalne mogućnosti i čini se kao idealni alat za kućne korisnike. Stoga, želite li se riješiti briga u slučaju računalne havarije te spriječiti gubitak podatka, ovo je alat koji biste trebali svakako probati.

Namjena
Sjajan alat za izradu pričuvnih kopija cijelih diskova ili particija

Platforma
Windows 2000/XP/Vista/7

Veličina
102 MB

Status
Freeware

Download

(Bug)

Osobno koristim Acronis TrueImage. Radi savrseno i nemam nikakvih problema. Vodim brigu o racunalima mnogima (pogotovo klincima)
napravim backup C:/ i nema vise brige. Ne velim da ovaj ne valja ali ja ne mijenjam nista kad netko radi odlicno.....

SPlayer 3.3 - Vladar videa



Premda na prvi pogled ne djeluje bogato opremljen zbog svojega minimalističkog, ali elegantnog sučelja, „ispod haube“ krije mnoga iznenađenja…

Kada u pitanje dođe reprodukcija multimedije na Windowsima, mnogi se nađu zbunjeni poplavom raznoraznih playera koji mogu sve, pa čak i više od onoga što bi običan alat za reprodukciju i trebao moći. No, svega nekoliko popularnih playera iz inačice u inačicu uvijek iznova osvajaju publiku, uvjerljivo držeći primat u tom segmentu.



Stoga se činilo da će neko novo ime u svijetu playera teško moći uzdrmati nastalu kolotečinu. Međutim, kako to obično biva, bilo je samo pitanje vremena kada će se pojaviti program koji je u stanju čak i one koji ne vole mijenjati navike natjerati da barem razmisle o promjeni – playera.



SPlayer (ne treba ga zamijeniti s SMplayer, nije riječ o istome programu) je upravo takav reproduktor. Usprkos relativno visokoj brojevnoj oznaci programa, nije baš popularan izvan Kine, a još manje na našim prostorima. No to bi se moglo ubrzo promijeniti. Dakle, po čemu se SPlayer izdvaja iz gomile?



U prvome redu, krasi ga minimalistički dizajn koji je podjednako vizualno ugodan, kao i intuitivan pa ga već to čini zanimljivim. No, njegova prava snaga leži u detaljima. Naime, SPlayer raspolaže s više od stotinu i pedeset raznoraznih mogućnosti i sitnica, a kada se tome pridodaju korisna tehnološka rješenja, SPlayer postaje neodoljivim.



Osim klasičnih mogućnosti koje se i mogu očekivati od jednog punokrvnog playera, SPlayer nudi i daleko više od toga. Jedna od osnovnih značajki zbog kojih će mnogima biti zanimljiv je činjenica da je optimiziran za minimalno opterećivanje procesora i memorije pa može iskorištavati i snagu GPU-a (ako to hardver podržava), a dobro poznaje i instrukcije višejezgrenih procesora.

Nadalje, može biti i štedljiv pri trošenju energije, što ga čini pogodnim za korištenje na prijenosnicima, no ovo bolje zvuči nego što se pokazalo u praksi. Ipak, treba mu se priznati činjenica da je na testnom prijenosniku baterija dulje potrajala nego pri reprodukciji s nekim drugim playerima.

S druge, manje štedljive strane, SPlayer se može pohvaliti visokom kvalitetom reproduciranog videa, ali i činjenicom da podržava praktički svaki multimedijski format koji vam može pasti na pamet (oslanja se na interne binarne dekodere, ali je moguće podesiti i korištenje eksternih). Uz to, kvaliteta zvuka, bilo da je riječ o reproduciranom HD sadržaju, DVD naslovu ili sadržaju kodiranom u DivX, je – sjajna. Važno je spomenuti kako SPlayer integrira famozni CoreAVC dekoder, što ga čini idealnim za reprodukciju HD sadržaja (no dekoder ćete morati kupiti ako ga mislite koristiti), a zna reproducirati i Blu-ray naslove.

Da bi stvar bila bolja, i parametre slike, ali i zvuka moguće je dodatno ugađati pa bi svatko trebao biti i više nego zadovoljan kvalitetom reprodukcije kojoj, ponovit ćemo, doista nismo mogli naći posebnu zamjerku. No, autori SPlayera otišli su i korak dalje kako bi impresionirali svakoga tko se susretne s ovim playerom.

SPlayer je drukčiji od drugih ponajprije zahvaljujući detaljima. Na primjer, otvorite li neki DivX, SPlayer će se automatski spojiti na Internet i potražiti odgovarajuće titlove na engleskom jeziku (koristi shooter.cn servis), preuzeti ih i početi prikazivati zajedno s videom. Premda ovakve stvari obično ne funkcioniraju onako kako bi to čovjek očekivao, u ovome slučaju stvarčica radi bez greške. No, nemojte očekivati čuda jer netko, na koncu, ionako mora uploadati titlove.

Osim toga, tu su i druge zgodne sitnice kao što je mogućnost uklanjanja zlosretnih crnih rubova (video će biti povećan tako da ispuni cijeli ekran), zatim ugađanje niza parametara prikaza videa, pa opcija postavljanja da je glavni prozor SPlayera uvijek na vrhu pri čemu je to dobro kombinirati s mogućnošću podešavanja prozirnosti cijelog prozora zajedno s videozapisom, potom gotovo potpuna upravljivost putem prečaca na tipkovnici, a tu je i podrška za Aero te još doista mnogo toga.

U svakom slučaju, očit je fokus na reprodukciju videozapisa. No to ne znači da SPlayer ne zna reproducirati i audiodatoteke. Ali oprema i opcije za manipuliranje audiodatotekama su ispod svake kritike, pa se u tom kontekstu na njega nije uputno previše oslanjati, premda će za povremeno preslušavanje glazbe, dobro poslužiti.

Dakle, SPlayer je zaista sjajan reproduktor multimedijalnih datoteka koji, unatoč tome što za njega ne morate platiti ni lipe, raspolaže osobinama kojima se obično hvale tradicionalno raskošnije opremljeni komercijalni playeri.

Zapravo, čak nudi i neke opcije na kojima bi mu ovi mogli zavidjeti, pogotovo zavirite li dublje ispod površine. Stoga, ako još niste pronašli alat s kojim biste bili zadovoljni kada želite gledati neki videozapis na računalu ili vam je trenutni player jednostavno dosadio, onda biste ovaj definitivno trebali probati. Sva je prilika da će vas prilično ugodno iznenaditi, pa čak i unatoč tome da manjih problema ima (kao što je mušičava podrška za povuci i spusti karakteristiku). Uostalom, lijepo se slaže s Windowsima nove generacije (što se ne bi moglo reći i za neke druge playere).

Namjena
Naprosto sjajan program za reprodukciju multimedije

Platforma
Windows 2000/XP/Vista/7

Veličina
5,12 MB

Status
Freeware

Download

(Bug)

IZArc 4.1 - Sposobni arhiver


Sučeljem se baš i ne može pretjerano pohvaliti premda je funkcionalno, no ionako ćete ga najviše koristiti putem opcija smještenih na kontekstnim izbornicima

Suprotno mišljenju mnogih, čini se da je najvažniji zadatak današnjih arhivera dekompresija datoteka, a ne ono za što su prvotno bili zamišljeni - reduciranju veličine datoteka kako bi ih se skladištilo ili slalo putem Interneta i pri tome uštedjelo na prostoru ili internetskom prometu.

Naravno, to ne znači da i danas njihov cilj nije postizanje maksimalne kompresije, dovoljno je samo uzeti za primjer 7-Zip format. No, kako su se znatno povećali diskovni kapaciteti, a širokopojasni Internet pojeftinio, pomalo je u tom kontekstu omjer kompresije izgubio na važnosti. Tome u prilog ide i činjenica da su zapravo dva formata arhiva danas najpopularnija: Zip i Rar.

Upravo to je otvorilo vrata nizu besplatnih arhivera kojima zapravo nije cilj uvođenje vlastitog formata, nego nuđenje niza funkcionalnosti među kojima je najvažnija sposobnost otvaranja čak i sasvim egzotičnih formata, pa i više od toga.

Jedan od klasičnih besplatnih arhivera upravo je IZArc koji je već odavna stekao svoju vjernu publiku i čini se da se uspio nametnuti kao ponajbolji arhiver za koji ne morate platiti ni lipe, a da ne nudi vlastiti kompresijski format.

Može se pohvaliti pozamašnom listom podržanih formata, pa ih broji više od četrdeset. Naravno, može sažimati datoteke u svega nekoliko formata od kojih su najvažniji Zip i 7-Zip koji postiže zavidan omjer kompresije. No, zato je u stanju datoteke izvlačiti iz dobro poznatih arhiva kao što su Rar ili Arj. No, IZArc ide i korak dalje.

Naime, njime ćete moći izvući datoteke iz popularnih image datoteka, a uz standardne, ugodno iznenađuje i s podrškom za otvaranje NRG formata. Osim toga, među dodatnim mogućnostima pronaći ćete i sitan dodatak za međusobnu konverziju image datoteka što je, premda ne previše revolucionaran, ali svakako dobrodošao detalj.

Kada smo već kod dodatnih alata, svoje mjesto su pronašli još neki: onaj za konverziju arhiva, kriptiranje i dekriptiranje (povrh mogućnosti za kriptiranje samih arhiva pri njihovom kreiranju), zatim dodatak za „popravak“ oštećenih arhiva, dodatak za UU/XX/MIME kodiranje i dekodiranje, zatim cijepanje arhiva i njihovo stapanje (na žalost, pri klasičnom sažimanju datoteka nije moguće odrediti da se kreirana arhiva odmah cijepa na više veličinom predefiniranih volumena nego ćete to morati učiniti kasnije uz pomoć ovoga dodatka), te još pokoja sitnica.

Tipičnog je sučelja za ovaj tip programa (podržava i skinove), no to je zapravo manje važno budući da se dobro integrira u sustav i one najvažnije mogućnosti su dostupne na kontekstnom izborniku od kuda ćete ga, uostalom, najčešće i koristiti. No, valja istaknuti da je sučelje lokalizirano, što će se dopasti svima koji vole imati izbornike na hrvatskom jeziku.

No, ono što mu se definitivno mora priznati je činjenica da IZArc doista dobro radi, bez obzira na to koristi li ga se za sažimanje datoteka ili dekompresiju. Zadovoljavajuće je brz i prilično je ugodan za rad. Tim više što je i sasvim pristojno opremljen i to pogotovo uzme li se u obzir da za njega nećete morati platiti ni lipe.

Tako je uz već spomenute i druge tradicionalne mogućnost, tu opcija za izradu samoraspakiravajućih arhiva (SFX) pa i vraćanje takvih arhiva u izvorno stanje, pri sažimanju datoteka moguće je arhivu kriptirati (moguće je koristiti 256-bitni AES kriptografski algoritam), zatim je moguće precizno kontrolirati prisutnost na kontekstnim izbornicima, ali i definirati koji će se formati podrazumijevano otvarati IZArcom.

Uz to, tu je i poseban dodatak za korištenje IZArca iz naredbene linije, no on se mora zasebno preuzeti sa službenih web stranica. Oni, pak, koji bi radije izbjegli instalaciju softvera na svoje računalo, mogu se osloniti na posebnu portabilnu inačicu IZArc2Go.

Uzme li se sve u obzir, IZArc je doista sjajan besplatan arhiver. Nudi sve što bi jedan takav alat i morao, pa čak i više do toga (premda bi mogućnosti mogle biti rafiniranije), a može se pohvaliti i prilično dobrim performansama i pouzdanošću.

Onima koji su ga i do sada koristili svakako preporučujemo da prijeđu na novu inačicu budući da su njome riješeni neki poznati bugovi, a onima koji se još nećkaju bi li zavukli ruku u džep i priuštili si neki od razvikanijih komercijalnih arhivera, toplo preporučujemo da prvo iskušaju IZArc. Mogli bi se ugodno iznenaditi.

Namjena
Odličan arhiver s podrškom za veliki broj formata

Platforma
Windows 2000/XP/Vista/7

Veličina
4 MB

Status
Freeware

Download

(Bug)

VMware Player 3.0



Nova inačica VMware Playera puna je iznenađenja, a osim što omogućuje kreiranje virtualnih mašina, zahvaljujući novom grafičkom driveru, radit će i sučelje Aero u Windowsima

O virtualizaciji se već godinama naveliko priča, a osim u korporativnim okruženjima, svoju primjenu sve više pronalazi i na klasičnim kućnim stolnim i prijenosnim računalima. Stoga uopće ne treba čuditi pojava sve većeg broja specijaliziranog softvera koji omogućuje da vrlo jednostavno virtualizirate neki operacijski sustav.

Da bi stvar bila još zanimljivija, mnoga rješenja namijenjena virtualizaciji sasvim su besplatna. Za njima je kaskao i VMware Player iza kojega stoji provjereno kvalitetna virtualizacijska platforma, ali je donedavno patio od ključnog ograničenja. Bio je, naime, namijenjen isključivo pokretanju virtualnih mašina izrađenih VMwareovim Workstationom koji se cijenom mnogima nije uklapao u budžete.

Srećom, tog ograničenja s trećom inačicom više nema. Sada VMware Player omogućuje jednostavno kreiranje virtualnih mašina, a unatoč nekim ograničenjima, jednostavno se nameće kao sjajno rješenje za virtualizaciju, ponajprije namijenjeno kućnim korisnicima koji žele imati virtualne 32-bitne i 64-bitne Windows i Linux mašine (za cjeloviti popis podržanih operacijskih sustava zavirite u službenu dokumentaciju).

Ono što definitivno moramo priznati je da VMware Player ugodno iznenađuje. Ipak, ne treba očekivati čuda. Na koncu, riječ je o besplatnom rješenju kojemu nije namjera stvoriti konkurenciju i dalje sjajnom Workstationu, nego u prvome redu ponuditi zamjenu za pomalo nespretan Windows XP način rada u sedmici, ali i ponuditi virtualizaciju drugih operacijskih sustava.

Windows XP instaliran u virtualnu mašinu kreiranu VMware Playerom ima sjajne performanse (opet ovisno o hardveru kojim raspolažete), ali uz odličnu integraciju (famozni Unity), dijeljene mape te podršku za povuci i spusti karakteristiku, rad je značajno ugodniji. Štoviše, čak je moguće i uvesti Windows XP Mode virtualne mašine, a ako iskoristite VMware vCenter Converter, moći ćete konvertirati svoje fizičko računalo u virtualno.

Kada smo već spomenuli Unity, valja objasniti da je riječ o posebnom načinu rada u kojem se, barem izgledom, virtualiziraju samo pokrenute aplikacije. Jednom kada s izbornika aktivirate Unity, nestat će glavni prozor s cijelim virtualnim operacijskim sustavom, a ostat će vidljive samo pokrenute aplikacije (s prepoznatljivim rubom i dodatnom ikonom na naslovnoj traci) pa će se doimati kao da ste ih pokrenuli na računalu domaćinu. Jednostavno sjajno.

Osim toga, tu je Easy Install zahvaljujući kojemu je instalacija podržanih operacijskih sustava pravi užitak. Na primjer, imate li namjeru instalirati Windows 7, morat ćete samo specificirati medij (ili ISO image datoteku) s kojeg ga namjeravate instalirati, upisati osnovne podatke, a ostalo će za vas odraditi Easy Install.

Kada smo već kod Windowsa 7, važno je istaknuti da je napravljen novi upravljački program za grafički sustav, pa je sada uz novi WDDM driver moguće natjerati da radi sučelje Aero, ali i aplikacije koje koriste OpenGL 1.4 i Shader Model 3.0. Uz to, poboljšana je i grafika za Windows XP virtualne mašine pa novi XPDM upravljački program podržava OpenGL 2.1 i Shader Model 3.0.

Nadalje slijedi podrška za računala s više monitora pa virtualne mašine sada mogu iskoristiti dodatni monitor, ljubitelje Linuxa razveselit će uvođenje nove zvučne arhitekture, ALSA (Advanced Linux Sound Architecture), tu je i podrška za virtualni ispis, što znači da u virtualnim mašinama nećete morati instalirati pisače (niti upravljačke programe za njih) i štošta drugo.

Drugim riječima, ako namjeravate krenuti u svijet virtualizacije ili vam kronično nedostaje Windows XP na Windowsu 7, a nekako se ne snalazite s Windows XP načinom rada, VMware Player se jednostavno nameće kao sjajno rješenje. Moramo priznati da radi dobro, performanse su odlične (no imajte na umu da one ovise o hardveru kojim raspolažete), a premda ima problema i bugova, mnogi su lako rješivi.

Jedino ćemo mu ozbiljnije zamjeriti izostanak podrške za izradu snapshota od koje bi koristi imali i kućni korisnici, dok brojne druge opcije koje su izostale, a zapravo ih se može dobiti kupovinom VMwareovog Workstationa, publici kojoj je VMware Player namijenjen, u suštini, niti ne trebaju. Stoga, požurite na WMwareove službene web-stranice, registrirajte se (sve je besplatno) i uživajte u virtualizaciji.

Namjena
Sjajan alat za virtualizaciju računala namijenjen kućnim korisnicima

Platforma
Windows 2000/XP/Vista/7

Veličina
90 MB

Status
Freeware

Download

(Bug)

Krento 1.0 - Rotirajuće kamenje


Podiže produktivnost, lijepo izgleda i troši vrlo malo resursa – sve su to glavne značajke ove zgodne kružne trodimenzionalne trake

Praktičnost, upotrebljivosti i vizualna atraktivnost čaroban su spoj koji redovito privlači mnoštvo korisnika, a upravo je to objašnjenje za poplavu raznovrsnih programa namijenjenih bržem pokretanju aplikacija. Uostalom, takvi alati spadaju u kategoriju onih koji podižu produktivnost, pa je i to jedna od njihovih ključnih prednosti.

Krento je novo ime među alatima ove vrste i čini se da je već s prvom inačicom osvojio mnoge korisnike i to ponajprije stoga što ga je vrlo jednostavno koristiti i nije pretrpan mogućnostima koje često mogu biti kontraproduktivne.

Funkcionira vrlo jednostavno; nakon kratke instalacije, dovoljno je samo kliknuti srednju tipku miša i pojavit će se trodimenzionalna kružna traka s dvanaest pločica koje autori nazivaju kamenčićima. Vrtite li kotačić na mišu prema gore ili dolje, vrtjet će se i kamenčići oko središnje pločice na kojoj se zapravo ispisuje opis onoga što se nalazi na pojedinom kamenčiću.

Klikom na ikonu na kamenčiću aktivirat ćete program, otvoriti mapu ili pokrenuti vezu do neke web-stranice. Budući da Krento može biti i više od običnog pokretača programa, svakome je kamenčiću moguće odrediti i tip, pa tako osim što može poslužiti za pokretanje programa i mapa, na njih je moguće smjestiti kantu za smeće, ali i widget koji će dohvatiti eksternu IP adresu.

Inicijalna traka s kamenčićima sadrži prethodno definirane programe i adrese do web-stranica, no moguće ju je prilagoditi svojim preferencijama ili, još jednostavnije, kreirati sasvim novu. Zapravo, nema ograničenja koliko traka možete imati pa je lako napraviti prilagođene kružne trake onome što namjeravate raditi.

Tako, na primjer, možete izraditi traku s prečacima do uredskih alata koje imate instalirane, onu samo s web-adresama, alatima za razvijanje ili pak jednu univerzalnu na koju ćete smjestiti programe koje najčešće koristite. Definiranje što će se nalaziti na kojemu kamenčiću je vrlo jednostavno, samo je potrebno dovući željeni prečac ili internetski favorit (s adresne trake browsera dovučete URL) i pojavit će se ikona.

Krento cijelo vrijeme radi u pozadini te je dostupan i putem ikone u sistemskom trayu, a osim što ga je moguće aktivirati srednjom tipkom miša, isto je moguće postići tako da se pritisne kombinacija tipki Win + C ili pak dvoklikom na „pulstar“ (riječ je o malenoj kružnoj polu-providnoj animiranoj ikoni koja će se pojaviti u donjem desnom dijelu ekrana). Naravno, ako vam „pulstar“ smeta, moguće ga je sakriti putem ikone u sistemskom trayu. Međutim, ono što je tu važno je činjenica da Krento troši vrlo malo resursa (barem je trošio malo na naša dva testna računala), a pri tome radi brzo i pouzdano.

To što ga je moguće pokretati i putem miša i putem prečaca na tipkovnici samo znači da je prilagođen dvjema skupinama korisnika, onima koji preferiraju miš i onima koji preferiraju ruke držati na tipkovnici. Tome se pridružuje i činjenica da je prečace na kamenčićima moguće aktivirati pritiskom na kombinaciju tipki CTRL i funkcijske tipke s odgovarajućim brojem (svaki kamenčić ima i svoj broj).

Onima kojima je atraktivan izgled programa vrlo važan, bit će zanimljiva činjenica da Krento ima podršku za skinove, a osim što već po instalaciji dolazi s trideset raznoraznih skinova, kompatibilan je sa skinovima za Rocket Dock, dobro poznatu alatnu traku za brže pokretanje programa. To bi trebalo zadovoljiti sve one koji žele uživati u svojoj radnoj površini.

Posebne konfiguracije Krento zapravo i nema, barem joj nećete moći pristupiti kroz sučelje, nego ćete ručno moći editirati konfiguracijsku datoteku koja se nalazi u direktoriju gdje je instaliran Krento. No, parametara ima vrlo malo. Što se sustava pomoći tiče – i to je izostalo.

No, zanimljivo je da će Krento pokrenuti i web-poslužitelj na portu 8053, pa kada pokrenete „sustav pomoći“, zapravo će se prikazati web-stranica s osnovnim informacijama. Srećom, port je moguće promijeniti, pa čak i isključiti web-poslužitelj (samo zavirite u Krento.exe.config u mapi gdje je instaliran Krento). Osim toga, treba imati na umu da prije nego namjeravate igrati neki igru u kojoj koristite srednju tipku miša isključite Krento, inače biste se mogli neugodno iznenaditi.

Dakle, želite li imati ljepuškast program koji će vam omogućiti da brže i lakše pristupate svojim programima, otvarate mape ili web-stranice i pri tome žrtvujete minimalno sistemskih resursa te podignete produktivnost, Krento je programčić koji biste trebali probati. Ne stoji ni lipe, lijepo izgleda, odlično radi, a nije ni natrpan kojekakvim dodatnim mogućnostima. Jedino što mu možemo ozbiljnije zamjeriti je činjenica da ometa rad igara kad se pritisne srednja tipka miša.

Namjena
Ljepuškasti alat za pokretanje programa

Platforma
Windows 2000/XP/Vista/7

Veličina
2,32 MB

Status
Freeware

Download

(Bug)

PureSync 2.1 - Mape u skladu


Intuitivno sučelje i dobro osmišljene mogućnosti čine ovaj alat praktičnim i vrlo korisnim, a još ga je i jednostavno koristiti…

Sa sinkronizacijom mapa mnogi se još muče pokušavajući povremeno ručno kopirati sadržaje direktorija kako bi uvijek imali istovjetne datoteke ili njihove pričuvne kopije na više lokacija, čak i unatoč tome što alata za sinkronizaciju mapa zaista ima napretek.

Ako nekim čudom još niste otkrili blagodati punokrvnih alata za sinkronizaciju direktorija, onda obavezno nastavite čitati dalje. Naime, PureSync je jedan od zgodnijih alata te vrste koji uz dobro osmišljene mogućnosti nudi i oku ugodno sučelje koje samo potvrđuje da su autori uložili prilično truda kako bi alat učinili maksimalno uporabljivim.

Dolazi u dva okusa ili, bolje rečeno, inačice – osnovna i profesionalna. Razlika u izdanjima dakako ima, a osim što je prva namijenjena osobnoj uporabi pa je i besplatna, dostupne mogućnosti su ponajviše usmjerene kućnim korisnicima. No, one ključne sposobnosti zbog kojih se ovakve alatke definitivno isplati imati u vlastitoj kolekciji softvera su tu.

PureSync je doista jednostavno koristiti, a već po instalaciji nakon pokretanja programa dočekat će vas čarobnjak s ponudom da izradite prvi profil. Uz klasičnu sinkronizaciju mapa, tu je i mogućnost izrade profila za backup, zatim za zrcaljenje sadržaja mapa, te poseban profil koji će se ponajviše dopasti onima koji često prebacuju fotografije s digitalnih fotoaparata.

Potonji je modalitet idealan kada želite automatski kopirati, na primjer, samo najnovije fotografije s digitalnog foto-aparata i to u onome trenutku kada ga priključite na računalo. Doslovce ćete definirati izvorišnu mapu i destinaciju, te u dodatnim postavkama označiti mogućnost da se profil izvrši onda kada se priključi uređaj ili kada postane dostupna mu zadana mapa. Dakako, to vrijedi i kada slike prebacujete s memorijskih kartica.

Što se izrade pričuvnih kopija datoteka ili njihova zrcaljenja tiče, ključna je razlika da će u potonjem slučaju izbrisane datoteke na izvorištu po sinkronizaciji biti uklonjene i na odredištu, što nije slučaj ako radite klasični backup. Oba su ova profila naprosto idealna kada želite automatski kopirati datoteke sa ili na prijenosnu Flash memoriju kada se priključi na računalo.

Svaki konfiguracijski korak odrađuje se putem čarobnjaka (premda je brojne mogućnosti moguće definirati i ručno kroz klasične izbornike), a kako PureSync pokušava stvari držati zbilja jednostavnim, neće biti odmah vidljive baš sve mogućnosti. Naime, u dijaloškim okvirima čarobnjaka potražite hiperlink More options čime ćete dobiti dodatne mogućnosti za svaki od koraka koje prolazite pri definiranju profila.

Jedna od zgodnih primjena PureSynca je i mogućnost brzinskog uspoređivanja, a onda i sinkronizacije mapa. Dovoljno je tek željene mape odvući u polja predviđena za izvorišne i destinacijske mape te stisnuti tipku F5 za uspoređivanje ili F8 za sinkronizaciju.

Zgodan je detalj činjenica da je moguće uspoređivati i sinkronizirati više mapa istodobno, potrebno ih je samo odvojiti točkom-zarez, a ako želite da budu uključene i podmape, na kraju putanja dodajte i „\*“. Dodate li nakon zvjezdice i, na primjer, broj 1, PureSync će u obzir uzeti samo podmape do druge razine. Upišete li 0, granice nema.

Što se određivanja jesu li datoteke ili mape identične, PureSync koristi klasične metode kao što je usporedba datuma (podrazumijevan način) ili naziva datoteka (aktivirate ga pritiskom tipke Shift+F5). Međutim, ako želite biti sigurni da su datoteke iste ili se ipak razlikuju unatoč istome datumu ili istome nazivu, moguće je iskoristiti i usporedbu binarnog sadržaja datoteka (samo pritisnite kombinaciju tipki Ctrl+F5).

Kao što je to bilo i za očekivati, PureSync nudi klasične mogućnosti kao što je opcija definiranja iznimki. Tako je moguće definirati koje mape ne želite da budu obuhvaćene procesom sinkronizacije, ili je moguće definirati samo određene tipove datoteka. Nadalje, moguće je definirati i vremenski raspored kada bi PureSync trebao izvršavati profile za koje ga aktivirate, a zna raditi u pozadini (pojavljuje se kao ikona u sistemskom trayu ako tako definirate).

Moguće ga je koristiti iz naredbenog retka, podržava sinkronizaciju datoteka na mrežna odredišta (ako je u pitanju UNC putanja, najbolje ju je najprije dodati u listu odredišnih mapa), a ako odlučite izdvojiti i petnaestak eura, onda ćete dobiti i podršku za FTP poslužitelje, mogućnost kriptiranja i sažimanja, kopiranje datoteka kojima pristupa neki proces i drži ih „zaključanima“ te mogućnost da se zadaci izvršavaju za druge korisničke račune.

No, većini bi trebale biti dovoljne i osnovne mogućnosti PureSynca koje su, uzme li se u obzir cijena, sasvim izdašne. Drugim riječima, ovo je sjajan alat koji bi vas zaista mogao riješiti muke oko sinkronizacije direktorija pa čak i automatske izrade sigurnosnih kopija datoteka. Stoga, ako vam takvo što treba, PureSyncu biste definitivno trebali dati priliku.

Namjena
Praktičan alat za sinkronizaciju mapa

Platforma
Windows 987ME/2000/XP/Vista/7

Veličina
4,68 MB

Status
Freeware / Pro €14,90

Download

(Bug)

SPlayer 3.3 - Vladar videa


Premda na prvi pogled ne djeluje bogato opremljen zbog svojega minimalističkog, ali elegantnog sučelja, „ispod haube“ krije mnoga iznenađenja…

Kada u pitanje dođe reprodukcija multimedije na Windowsima, mnogi se nađu zbunjeni poplavom raznoraznih playera koji mogu sve, pa čak i više od onoga što bi običan alat za reprodukciju i trebao moći. No, svega nekoliko popularnih playera iz inačice u inačicu uvijek iznova osvajaju publiku, uvjerljivo držeći primat u tom segmentu.

Stoga se činilo da će neko novo ime u svijetu playera teško moći uzdrmati nastalu kolotečinu. Međutim, kako to obično biva, bilo je samo pitanje vremena kada će se pojaviti program koji je u stanju čak i one koji ne vole mijenjati navike natjerati da barem razmisle o promjeni – playera.

SPlayer (ne treba ga zamijeniti s SMplayer, nije riječ o istome programu) je upravo takav reproduktor. Usprkos relativno visokoj brojevnoj oznaci programa, nije baš popularan izvan Kine, a još manje na našim prostorima. No to bi se moglo ubrzo promijeniti. Dakle, po čemu se SPlayer izdvaja iz gomile?

U prvome redu, krasi ga minimalistički dizajn koji je podjednako vizualno ugodan, kao i intuitivan pa ga već to čini zanimljivim. No, njegova prava snaga leži u detaljima. Naime, SPlayer raspolaže s više od stotinu i pedeset raznoraznih mogućnosti i sitnica, a kada se tome pridodaju korisna tehnološka rješenja, SPlayer postaje neodoljivim.

Osim klasičnih mogućnosti koje se i mogu očekivati od jednog punokrvnog playera, SPlayer nudi i daleko više od toga. Jedna od osnovnih značajki zbog kojih će mnogima biti zanimljiv je činjenica da je optimiziran za minimalno opterećivanje procesora i memorije pa može iskorištavati i snagu GPU-a (ako to hardver podržava), a dobro poznaje i instrukcije višejezgrenih procesora.

Nadalje, može biti i štedljiv pri trošenju energije, što ga čini pogodnim za korištenje na prijenosnicima, no ovo bolje zvuči nego što se pokazalo u praksi. Ipak, treba mu se priznati činjenica da je na testnom prijenosniku baterija dulje potrajala nego pri reprodukciji s nekim drugim playerima.

S druge, manje štedljive strane, SPlayer se može pohvaliti visokom kvalitetom reproduciranog videa, ali i činjenicom da podržava praktički svaki multimedijski format koji vam može pasti na pamet (oslanja se na interne binarne dekodere, ali je moguće podesiti i korištenje eksternih). Uz to, kvaliteta zvuka, bilo da je riječ o reproduciranom HD sadržaju, DVD naslovu ili sadržaju kodiranom u DivX, je – sjajna. Važno je spomenuti kako SPlayer integrira famozni CoreAVC dekoder, što ga čini idealnim za reprodukciju HD sadržaja (no dekoder ćete morati kupiti ako ga mislite koristiti), a zna reproducirati i Blu-ray naslove.

Da bi stvar bila bolja, i parametre slike, ali i zvuka moguće je dodatno ugađati pa bi svatko trebao biti i više nego zadovoljan kvalitetom reprodukcije kojoj, ponovit ćemo, doista nismo mogli naći posebnu zamjerku. No, autori SPlayera otišli su i korak dalje kako bi impresionirali svakoga tko se susretne s ovim playerom.

SPlayer je drukčiji od drugih ponajprije zahvaljujući detaljima. Na primjer, otvorite li neki DivX, SPlayer će se automatski spojiti na Internet i potražiti odgovarajuće titlove na engleskom jeziku (koristi shooter.cn servis), preuzeti ih i početi prikazivati zajedno s videom. Premda ovakve stvari obično ne funkcioniraju onako kako bi to čovjek očekivao, u ovome slučaju stvarčica radi bez greške. No, nemojte očekivati čuda jer netko, na koncu, ionako mora uploadati titlove.

Osim toga, tu su i druge zgodne sitnice kao što je mogućnost uklanjanja zlosretnih crnih rubova (video će biti povećan tako da ispuni cijeli ekran), zatim ugađanje niza parametara prikaza videa, pa opcija postavljanja da je glavni prozor SPlayera uvijek na vrhu pri čemu je to dobro kombinirati s mogućnošću podešavanja prozirnosti cijelog prozora zajedno s videozapisom, potom gotovo potpuna upravljivost putem prečaca na tipkovnici, a tu je i podrška za Aero te još doista mnogo toga.

U svakom slučaju, očit je fokus na reprodukciju videozapisa. No to ne znači da SPlayer ne zna reproducirati i audiodatoteke. Ali oprema i opcije za manipuliranje audiodatotekama su ispod svake kritike, pa se u tom kontekstu na njega nije uputno previše oslanjati, premda će za povremeno preslušavanje glazbe, dobro poslužiti.

Dakle, SPlayer je zaista sjajan reproduktor multimedijalnih datoteka koji, unatoč tome što za njega ne morate platiti ni lipe, raspolaže osobinama kojima se obično hvale tradicionalno raskošnije opremljeni komercijalni playeri.

Zapravo, čak nudi i neke opcije na kojima bi mu ovi mogli zavidjeti, pogotovo zavirite li dublje ispod površine. Stoga, ako još niste pronašli alat s kojim biste bili zadovoljni kada želite gledati neki videozapis na računalu ili vam je trenutni player jednostavno dosadio, onda biste ovaj definitivno trebali probati. Sva je prilika da će vas prilično ugodno iznenaditi, pa čak i unatoč tome da manjih problema ima (kao što je mušičava podrška za povuci i spusti karakteristiku). Uostalom, lijepo se slaže s Windowsima nove generacije (što se ne bi moglo reći i za neke druge playere).

Namjena
Naprosto sjajan program za reprodukciju multimedije

Platforma
Windows 2000/XP/Vista/7

Veličina
5,12 MB

Status
Freeware

Download

(Bug)

PDFCreator 0.9.9 - Besplatan i praktičan


Jedna od ključnih prednosti ovog, inače sjajnog virtualnog pisača koji ispisuje dokumente u PDF, jest mogućnost stapanja više dokumenata u jedan…

Portabilni format dokumenata već je dulje vrijeme sasvim uobičajen za laku distribuciju, pa čak i dugotrajnu pohranu elektroničkih dokumenata. Premda postoje specijalizirane aplikacije za izradu i editiranje PDF dokumenata, možda i najpraktičniji način da ih se kreira je korištenje alata kao što je PDFCreator.

Riječ je zapravo o programčiću koji će se u Windowsima instalirati kao virtualni pisač, a umjesto na papir, dokumente će ispisivati u format PDF. To ukratko znači da je PDF-ove moguće kreirati iz bilo kojeg programa koji ima podršku za ispis, što uključuje i popularne tekstualne procesore, ali i browsere.

Budući da takvih virtualnih pisača zapravo ima mnogo i uglavnom su besplatni, PDFCreator se samim time što se svrstava u alate te vrste zapravo nije proslavio. Njegova prednost leži u činjenici da nudi mogućnosti koje se rjeđe mogu pronaći u alternativnim PDF pisačima. Na primjer, uz ispis u format PDF, pomoću njega ćete moći kreirati i brojne druge zanimljive formate.

Između sasvim uobičajenih kao što su popularni grafički formati (PNG, JPEG, BMP, SVG, TIFF i slični), moguće je dokumente „ispisivati“ u običan tekstualni format, zatim u Postscript datoteke (uključujući i PS i EPS), a tu je na naše iznenađenje svoje mjesto pronašao i Photoshopov format PSD, zatim slijedi podrška za PCL i RAW datoteke te još šačica drugih.

Kao i brojni drugi slični programi za generiranje PDF dokumenata oslanja se na Ghostscript (bit će automatski instaliran), no od mnoštva se razlikuje i po tome što je u stanju više dokumenata stopiti u jedan. Upravo je ovo jedna od ključnih mogućnosti koja PDFCreator mnogima čini zanimljivim, a riješit će vas i potrebe za drugim specijaliziranim alatima.

Cijela stvar radi vrlo jednostavno; pri ispisu dokumenata na virtualni pisač uvijek će se pojaviti maleni dijaloški okvir u kojemu je moguće unijeti osnovne podatke o dokumentu koji se ispisuje (naziv, datum, autor i slično). No, kliknete li na gumb Wait – Collect, PDFCreator će pričekati s ispisom te zatim dokumente redoslijedom kojim ih ispisujete smjestiti u PDF Print Monitor.

U dodatku za nadgledanje datoteka za ispis i općeniti status PDFCreatora dovoljno je s izbornika Document izabrati opciju Combine all (ili isto aktivirati kombinacijom tipki CTRL+A), pričekati da PDFCreator stopi datoteke te ih potom ispisati u PDF. Možda vam se ovo može činiti složenim, no jednom kada napravite PDF od više dokumenata, biti ćete razuvjereni.

Od drugih mogućnosti vrijednih spomena valja istaknuti podršku za PDF/A i PDF/X format (prvi je namijenjen dugotrajnoj pohrani elektroničkih dokumenata, a drugi specifično za dijeljenje grafike), zatim je tu i mogućnost podešavanja specifičnih parametara za podržane formate te sposobnost automatskog snimanja generiranih PDF dokumenata prema zadanim kriterijima i u zadanu mapu.

Slijedi glatki rad na terminalnim poslužiteljima, što će cijeniti svi korporativni korisnici, automatsko slanje PDF-ova putem e-pošte, kriptiranje i digitalno potpisivanje dokumenata, mogućnost da ga se instalira kao mrežni pisač, a i može se integrirati u sustav pa će njemu neke specifične opcije biti dostupne na skočnim izbornicima. Osim toga, pogodan je i za programere budući da nudi i COM sučelje (čak ćete pronaći i nekoliko primjera).

Sve u svemu, tražite li praktično i moćno rješenje za jednostavnu izradu PDF dokumenata, a da pri tome ne stoji ni lipe te da ga je moguće koristiti u komercijalne svrhe, onda je PDFCreator naprosto idealno rješenje. Jedino na što treba pripaziti pri instalaciji je da, ako to ne želite, onemogućite instalaciju alatne trake za dva popularna browsera (samo uklonite kvačicu pored ponuđene mogućnosti za instalaciju) te izbjegnete postavljanje tražilice Yahoo! kao početne stranice ako biste radije zadržali onu koju imate postavljenu trenutno.

Namjena
Sjajan alat za ispis dokumenata u PDF

Platforma
Windows 2000/XP/Vista/7

Veličina
16,9 MB

Status
Freeware

Download

YouTube HD Transfer 1.0 - Brza skidanja


Ovo je tipičan primjer programa koji nudi najvažnije mogućnosti, ali svoj posao odrađuje odlično. Ipak neke dodatne bismo mogućnosti vrlo rado vidjeli...

Youtube je danas nesumnjivo najpopularniji servis za dijeljenje videozapisa, pa stoga ni ne treba čuditi zašto je nastalo toliko samostojećih alata specijaliziranih za skidanje videa s Youtubea. Štoviše, takvi alati često dolaze u obliku dodataka za popularne browsere, pa čak i kao web-aplikacije koje se obično ne fokusiraju samo na jedan servis za dijeljenje videa.

Međutim, uvijek ima mjesta za još pokoji taka program i to pogotovo ako nudi mogućnosti koje se nešto rjeđe mogu pronaći kod većine od kojih su neki, začudo, čak i komercijalni. No, po čemu se ovaj izdvaja od brojnih drugih? U prvome redu, činjenicom da se fokusira na ono što je kod takvih programa najvažnije: istovremeno skidanje više videozapisa, mogućnost pretraživanja te mogućnost gledanja filmova iz sučelja. Osim toga, kako je već neko vrijeme na Youtubeu moguće naći videozapise visoke razlučivosti, ovaj omogućuje i njihovo preuzimanje.

Gledajući ga u cijelosti, nije riječ o posebno revolucionarno naprednom alatu, pa mjesta za proširenja i nadogradnje itekako ima. Ipak, svoj posao dobro obavlja. Jednostavnog je i intuitivnog sučelja koje je podijeljeno na tri kartica.

U prvoj se, između ostalog, nalazi i polje u koje je potrebno zalijepiti URL do videa koji želite preuzeti, zatim dio u kojemu je moguće pratiti aktivna preuzimanja te mogućnost odabira u kojoj ga kvalitetni želite preuzeti (sve ovisi u kojoj je kvaliteti uploadan na Youtube). Druga kartica služi za pretpregled videa (oslanja se na Internet Explorer), dok se iza treće krije mogućnost pretraživanja.

Jedna od zgodnih osobina jesti i činjenica da će YouTube HD Transfer prikazivati povezane videozapise, slično kao i na samom Youtubeu, pa time dodatno izbjegavate sam preglednik. Međutim, možda najkorisnija mogućnost jest – pretraživanje.

Osim što je moguće označiti da se pretražuje točan pojam koji je upisan, pretraživanje je moguće ograničiti samo na videozapise visoke razlučivosti (720p i 1080p), a tu su i drugi kriteriji kao trajanje ili kategorija kojoj pripada. Pronađeni video dovoljno je dvokliknuti kako bi se smjestio u prvoj kartici nakon čega je potrebno samo pritisnuti tipku Download. Uz to, iz skočnog izbornika je moguće aktivirati snimanje screenshota nađenog videa te kopirati URL na clipboard .

Još jedna od ključnih razlika YouTube HD Transfera od drugih sličnih alata jest činjenica da omogućuje skidanje više videozapisa istovremeno pa je tako, na primjer, moguće pregledavati drugi video ili ih tražiti dok se njih desetak već preuzima. Na žalost, ne zna nastaviti prekinuta preuzimanja pa ako morate preuzimanje ponoviti, skidanje će krenuti iz početka. Šteta, no takvo što mu možemo oprostiti.

Posebne konfiguracije nema, međutim putanju do mape gdje namjeravate skladištiti preuzete videozapise će upamtiti. Srećom, postavke ne zapisuje u registarsku bazu nego u običnu datoteku u mapi gdje je i instaliran. Ne troši mnogo resursa, radi stabilno (jedino biste mogli imati manjih problema pri instalaciji na Windowsima 7 jer ga je potrebno pokrenuti s administratorskim privilegijama), a vjerojatno će vam ići na živce i to što će vas za svako pokretanje tražiti elevaciju prava.

No, zato će po minimiziranju završiti u sistemskom trayu od kuda ga je ponovno moguće aktivirati klikom na ikonu. Drugim riječima, kao što smo već natuknuli, manjih problema svakako ima. Željeli bismo vidjeti i više mogućnosti kao, na primjer, opciju konverzija videa u druge formate, zatim mogućnost nastavka prekinutih preuzimanja, a ne bi bila na odmet i opcija pregleda već preuzetog videozapisa (pa makar i u eksternom reproduktoru) zajedno s povijesti videa koji su snimljeni.

Pa ipak, riječ je o prilično korisnom alatu koji ne samo da će vam pomoći pronaći HD sadržaj na Yooutube, nego će omogućiti i da ga vrlo jednostavno skinete. Za one koji još uvijek sumnjaju, riječ je o posve besplatnom alatu.

Namjena
Skidanje filmova sa servisa Youtube

Platforma
Windows XP/Vista/7

Veličina
3,29 MB

Status
Freeware

Download

(Bug)

Microsoft Windows - Azure Tools 1.0 Tvornica oblaka


Razvoj web uloga obavlja se u Visual Studiju na način uobičajen za web aplikacije

“Oblačno računalstvo” (spretnog li hrvatskog prijevoda!) kod Microsofta već dugo nije novost – još je krajem 2008. godine Microsoft predstavio prvi set Azure usluga. Platforma se u međuvremenu razvila u današnji oblik koji obuhvaća tri proizvoda: Windows Azure (operacijski sustav u oblaku, tj. na Internetu), SQL Azure (potpuna relacijska baza podataka u oblaku) i Windows Azure platform AppFabric (služi za spajanje cloud i lokalnih aplikacija). Naravno, cloud aplikacije ne nastaju same od sebe – potrebno ih je razviti i implementirati, a što može biti prirodnije za razvoj na nekoj od Microsoftovih platformi od proširenja Visual Studija potrebnim funkcionalnostima.

Alati za razvoj na Azure platformi

Alati se instaliraju kao dodatak na Visual Studio, na operacijski sustav Windows 7, Server 2008 ili Vista. Instalacija je uobičajena, putem čarobnjaka, a njene posljedice vide se pri prvom sljedećem pokretanju Visual Studija – u obliku novog projektnog tipa Windows Azure Cloud Service. Tri su vrste Azure projekata u Visual Studiju 2008: Cloud Service Project (povezuje se sa web i worker role projektima u rješenju, uključuje definicije servisa i konfiguracijske datoteke servisa, koji sadrže runtime parametre za pokrenute instance servisa), Web Role Project (ovdje se nalaze ASP.NET web aplikacije, WCF servisi ili FastCGI aplikacije, koji se programiraju više-manje na potpuno uobičajeni način) i Worker Role Project (obavlja obradu u pozadini, komunicirajući sa storage servisima i ostalim servisima na Internetu). Visual Studio 2010 podržava još dvije vrste: ASP.NET MVC2 web role i F# worker role. .NET Framework 4.0 još nije podržan za Azure projekte.

Konfiguracija projekta obavlja se kroz dvije datoteke: ServiceDefinition.csdef i ServiceConfiguration.cscfg. Prva sadrži metapodatke s pomoću kojih Azure domaćin razaznaje potrebe naše aplikacije i podešenja koja se odnose na sve instance (uključujući i koje uloge aplikacija sadrži). Druga sadrži vrijednosti podešenja iz definicijske datoteke servisa i navodi broj instanci koje se izvršavaju za svaku ulogu. Iako je to moguće, nije potrebno izravno modificirati kôd u tim datotekama: Visual Studio nudi odgovarajuće property stranice preko kojih se obavlja konfiguracija.

Uloge (roles) u Azure svijetu odnose se na zasebne aplikacije unutar jednog Azure servisa – svaka web aplikacija ima svoju Azure (web) ulogu. Uloge se mogu dodjeljivati postojećim aplikacijama, mogu se uklanjati, mijenjati, itd.

Svi ti podaci moraju se negdje spremati, a u tu svrhu služe Windows Azure Storage Services, koji se u oblaku konfiguriraju kroz Windows Azure Development Portal (http://windows.azure.com – potreban je Windows Live ID). Tri su osnovna skladišna servisa: Blob (spremanje binarnih podataka), Queue (pouzdan servis za razmjenu poruka između instanci uloga) i Table (strukturirani podaci prema kojima se mogu slati queryji). Alternativno, oblak nudi i spremanje podataka u Microsoft SQL Azure (relacijsku bazu na osnovi SQL Servera). U razvojnom okruženju, ove se funkcionalnosti simuliraju korištenjem lokalnog SQL Servera (defaultnog SQL Expressa ili bilo kojeg drugog, što se namješta naredbom “DSInit /sqlinstance:<instanca SQL Servera>” iz Windows Azure SDK Command Prompta). Inicijalizacija lokalnog skladišta obavlja se automatski prilikom pokretanja projekta iz Visual Studija (a može i ručno u properties projekta servisa). Razvojna verzija ima svoja ograničenja: blob ne može biti veći od 2 GB, redak u tabeli ne može biti veći od 1 MB, postoje neka ograničenje usporednih operatora, a podržan je samo jedan fiksni korisnički račun (devstoreaccount1) i jedan autentifikacijski ključ (koji ovdje nema smisla navoditi).

Pokretanje i debugiranje projekta (F5 i Ctrl+F5) obavljaju se kao i kod uobičajenih projekata u Visual Studiju. Ono što uobičajeni VS projekti nemaju jesu servisi Development Fabric i Development Storage koji rade u pozadini i imaju svoja administrativna korisnička sučelja u kojima se mogu zaustavljati i pokretati servisi i vidjeti različite korisne informacije o servisu i ulogama (lifecycle, logging i dijagnostičke informacije, u radu i tijekom debugiranja).

Na kraju ovog procesa, razvijeni je servis potrebno postaviti u oblak. Cijeli proces deploymenta ima pet koraka: testiranje i debugiranje servisa u razvojnom okruženju (development fabric i development storage), spajanje s odgovarajućim korisničkim računom na Windows Azure Developer Portal i kreiranje skladišnog računa (storage account), modificiranje servisa za rad sa skladišnim računom u oblaku, kreiranje novog hostanog servisa na Developer Portalu i deployment i testiranje paketa na Azure Developer Portalu. Ako sve radi kako treba – to je sve, do sljedeće prilike!

Windows Azure Platform Training Kit (i SDK)
Training Kit moguće je instalirati na Windows Server 2008 i Vistu. Sastoji se od alata za startanje Development Fabrica i Storage Servera, dokumentacije, a tu je i moćni Command Prompt sa setom specifičnih Azure naredbi. Dokumentacija obuhvaća sve što je potrebno – na kraju krajeva, oblačni se razvoj ne razlikuje baš toliko od “normalnog”. Osnovne se razlike tiču upravljanja hostanim servisima, a dobro je pokriveno i poglavlje o troubleshootingu.

Azure platforma pomalo uzima sve više maha, iako Hrvatska uobičajeno kaska za nekim drugim zemljama. Svakako, ovakav sustav ima i svoje mane: manja je kontrola nad sustavom, kao i fleksibilnost softvera, neki potencijalni korisnici mogu imati i malo straha za povjerljivost informacija, a tu je i načelno pitanje pouzdanosti platforme, koje se u praksi nije pokazalo kao problem. Prednosti koje sustav nudi očite su i manje će organizacije sigurno naći dobre razloge da ga isprobaju – naročito sada u doba krize.

Tip
Dodatak za razvoj na Azure cloud computing platformi

Plus
Iskustvo razvoja uobičajenih web aplikacija dovoljno je i za razvoj Azure aplikacija. Sve je prilično jednostavno, a specifičnosti se brzo pohvataju

Minus
Zapravo ništa. Sve eventualne zamjerke mogu ići na račun platforme, a ne samih alata. Testiranje nije pokazalo ni iole bitnije bugove

Dojam
Ako cloud computing koncept i ima svojih mana, ovaj ih komplet alata gotovo i nema. Ovo je prvi korak – verzija 1.0.0 – ali sve radi

Ustupio
Microsoft Hrvatska

(Bug)

Winyl 2.0 - Privlačni minimalizam


Jednostavno sučelje, osnovne mogućnosti s podrškom za izradu kataloga te maleni zahtjevni za resursima osnovne su mu osobine...

Multimedijski su reproduktori tijekom posljednjih godina poprilično narasli pa nude svu silu mogućnosti koje su često mnogima sasvim nepotrebne. Koliko to ima smisla ovisi isključivo o pojedincu. Neki vole da im player nudi štošta, pa makar to i ne koristili, drugi se okreću moćnim alatima za upravljanje glazbenom kolekcijom, a tu je i skupina onih koji su skloni minimalizmu.

Naime, rudimentarnost često ima neobičnu privlačnost, a alati koji se tom odlikom mogu pohvaliti obično se mogu pohvaliti i činjenicom da traže vrlo malo resursa te da su posvećeni samo jednom cilju – slušanju glazbe. Upravo je takav player i Winyl. Vrlo je jednostavnog sučelja kojemu nedostaju stvarčice na koje smo navikli kao što je karakteristika povuci i spusti (barem unutar samoga programa), a izostala je i klasična traka s alatima. Istinski minimalizam.

No, jednom kad se na to naviknete, neće vam uopće nedostajati. Uostalom, daleko je važnije ono što ima, a to je podrška za izradu osnovnog kataloga glazbene kolekcije (po instalaciji je potrebno samo dodati mape u kojima držite glazbu, a Winyl će ih na brzinu pregledati i dodati te razvrstati prema dostupnim kriterijima). Za bazu se oslanja na dobro provjereni SQLite, ako nekoga zanima.

Ključna prednost glazbenog kataloga je činjenica da ga se može pretraživati. Samo unesite pojam u polje pri vrhu desnog dijela prozora i munjevitom će se brzinom ispisati rezultati onako kako ga upisujete. Uz to, budući da Winyl razvrstava glazbu, lako je sortirati pjesme prema njihovu autoru, albumu kojemu pripadaju, godini kad su nastale te vrsti glazbe.

Naravno, sve te informacije ovise o ispravnosti metapodataka, pa ćete se morati pobrinuti da su oni ispravni budući da Winyl ne nudi mogućnost uređivanja ID3 tagova, nego tek njihovo pregledavanje. To što je ova mogućnost izostala nije toliko strašno koliko žalosno jer ju je inače vrlo jednostavno implementirati, barem kad je u pitanju ručno uređivanje metapodataka. Šteta.

Međutim i to ide u prilog jednostavnosti koja je Winylova ključna osobina. Što se tiče kvalitete zvuka, ona je odlična (kada smo već kod toga valja spomenuti da ekvalizator nije izostao), a to može zahvaliti zvučnoj biblioteci BASS na koju se oslanjaju i mnoga druga imena u svijetu playera zvučnih datoteka.

Upravljanje samim Winylom također je maksimalno jednostavno, a osim klikanjem mišem po dostupnim opcijama od kojih neke nisu odmah očite (na primjer, kontrolu glasnoće naći ćete u samom donjem desnom dijelu prozora kao tek još jednu vrlo tanku traku u osnovnome skinu), moći ćete ga kontrolirati i putem prečaca na tipkovnici koje je, povrh svega, moguće i prilagoditi.

Dodatni bonus je podrška za internetske radijske postaje kojih je prava gomila, a jedini nedostatak jest nemogućnost da dodate vlastite postaje u osnovni popis. Taj je nedostatak moguće zaobići tako da internetsku radijsku postaju dodate u posebnu playlistu. No ako vam se to čini presloženim, ne morate se previše mučiti, budući da postaja u biblioteci ima i više nego dovoljno.

Uz to što je glazbu moguće preslušavati po albumima, Winyl očekivano nudi i izradu playlista. Pjesme je moguće dodavati iz samog programa iz skočnog izbornika ili je jednostavno dovoljno željene pjesme dovući u glavni prozor iz bilo koje mape na računalu, ali tek nakon što ste kreirali novu playlistu.

Na žalost, u prikazu pjesama u playlisti nema tradicionalnih opcija za sortiranja. Premda je moguće ručno povlačiti pjesme, to je vrlo nespretno i mukotrpno, pa ako želite da Winyl nasumično odabere iduću pjesmu koju će reproducirati, najbolje je odabrati opciju Shuffle na skočnom izborniku pod opcijom Control.

Od drugih mogućnosti vrijednih spomena tu je podrška za skinove, što će razveseliti sve ljubitelje ukrašavanja desktopa (nekoliko je skinova dostupno, a moramo priznati da Winyl izgleda odlično na Windowsima nove generacije), a lokaliziran je i na nekoliko drugih jezika. Nadamo se samo da bi u nekoj od idućih inačica Winyl mogao dobiti i hrvatski prijevod.

Dakle, Winyl je u osnovi odličan i nenametljiv player koji troši malo resursa, ali zato ne nudi velike mogućnosti. Ipak, tu su katalog glazbene kolekcije, munjevito pretraživanje, kreiranje playlista, podrška za slušanje internetskih radijskih postaja te još pokoja sitnica zapakirana u ljepuškasto i rudimentarno sučelje s podrškom za skinove. Pri tome je još i besplatan, što ga čini idealnim za sve koji samo žele uživati u svojoj glazbenoj kolekciji.

Namjena
Minimalistički player zvučnih datoteka s katalogom

Platforma
Windows XP/Vista/7

Veličina
2,07 MB

Status
Freeware

Download

(Bug)

Mali komentar:

NetSetMan 3.0.1 - Mrežna prebacivanja



Ako se još uvijek patite s ručnom izmjenom mrežnih parametara svaki put kada dođete kod nekoga, ovo je alat koji bi vas te muke mogao napokon spasiti…
Ako se još uvijek patite s ručnom izmjenom mrežnih parametara svaki put kada dođete kod nekoga, ovo je alat koji bi vas te muke mogao napokon spasiti…

Bez obzira što bi mogućnost stvaranja mrežnih profila, baš kao što je to slučaj s bežičnim mrežama, bilo podjednako korisno i za žične mreže, takvo što u Windowsima nije moguće. Zapravo, ni stanje s bežičnim mrežama nije sjajno budući da se profili odnose na mogućnost spajanja na priključne točke, dok je ostale parametre potrebno opet ručno podešavati.

Premda je tipična situacija kod mnogih da se oslanjaju na dinamičku dodjelu IP adresa, kod mnogih opet to nije slučaj što samo znači da ćete morati mijenjati mrežne postavke. Onaj tko to mora redovito raditi jer se često prebacuje iz jedne mrežne okoline u drugu, dobro zna kolika gnjavaža to može biti.

Srećom, oni umješniji mogu se poslužiti skriptiranjem pa napraviti nekoliko skrpiti kojima aktivira različite mrežne postavke (uostalom sve je pohranjeno u registarskoj bazi), tu je odnedavno i prilično moćan PowerShell, a tu je i mogućnost definiranja alternativnih mrežnih parametara za svaki dostupni mrežni adapter (no to vrijedi samo za samo jednu dodatnu okolinu).

Međutim, već dulje vrijeme postoji i daleko jeftinije i elegantnije rješenje u obliku ovoga malenog, ali sjajnog pomoćnog alata. Omogućuje izradu mrežnih profila i to u besplatnoj inačici do njih maksimalno šest, koji podrazumijevaju definiranje i tradicionalnih mrežnih parametra kao što su IP adresa, gateway, DNS i slično, ali i drugih stvarčica kao što mapiranje mrežnih mapa, definiranje pisača, postavljanja radne grupe, imena računala i još štošta.

Definiranje profila maksimalno jednostavno, dovoljno je samo popuniti zadane rubrike ili se poslužiti trikom. Za svaku je opciju moguće izvući trenutnu konfiguraciju ili je to moguće odjednom napraviti za sve (kliknite na Profile, pa na Get Current Settings) i na taj način olakšati si popunjavanje rubrika. Naravno, za svaki je profil potrebno odabrati mrežni adapter za koje će se postavke aktivirati.

Aktivacija profila također je posve bezbolna, samo u glavnom sučelju odaberite profil koji vam dogovara i kliknite na tipku Activate (alternativno je profile moguće aktivirati sa skočnog izbornika putem ikone u sistemskom trayu). No ma koji god način odabrali efekt će biti i isti - u tren oka svi će definirani parametri biti primijenjeni.

Zgodno je stvarčica to što niti ne trebate definirati mrežne parametre, nego isključivo one koji vam trebaju. Na primjer, recimo da kod kuće i na poslu imate drukčiji SMTP, podrazumijevani pisač i direktorije koje mapirate kao mrežne pogone, ali IP adresu dobivate putem DHCP-a. Dovoljno je njih definirati, ostale parametre ostaviti bez postavki i samo će oni parametri s podešenim vrijednostima biti aktivirani. Vrlo praktično.

Osim toga, naprednim će korisnicima sigurno biti važna mogućnost definiranja dodatnih adresa po profilu što zlata vrijedi ako morate svoj put kopati unutar više mreža istovremeno. Druga dodatna mogućnost kojima će mnogima biti od koristi jest dodatak za upravljanje bežičnim mrežama. Istina, oslanja se na već ugrađenu podršku za bežične mreže u Windowsima, no ovako dobivate dodatne mogućnosti. Na primjer, možda želite da bežična konekcija bude prekinuta kada se aktivira određeni profil, a upravo je to s ovim alatom lako namjestiti.

Od drugih osobina vrijednih spomena, tu je mogućnost izvršavanja skripti pri aktivaciji i deaktivacija profila, mogućnost prebacivanja načina rada NetSetMana iz uobičajenog u kompaktni, aktivacija profila iz naredbenog retka, mogućnost zaštite izmjene postavki tako da postavite administratorsku lozinku, te maleni dodatak u obliku servisa koji omogućuje mijenjane mrežnih postavki čak i ako nemate administratorske ovlasti na računalu (pri instalaciji servisa bit će potrebno imati administratorske privilegije).

Besplatna inačica ima i nedostatke koji su većinom ispravljeni u komercijalnoj inačici. U prvome redu, neće vas u prosjeku svakih sedam pokretanja daviti s porukom kako je besplatna inačica namijenjena isključivo korištenju u nekomercijalne svrhe. No ono što je važnije, omogućuje definiranje proxy poslužitelja za browsere, a tu je i mogućnost dodavanja u domenu. Osim toga, profile je moguće trpati u kategorije i niste ograničeni na samo šest profila.

Bilo kako bilo, NetSetMan je prilično koristan alat svakome tko često mora mijenjati mrežne parametre. Moguće ga je, zajedno sa svim postavkama, nositi i na prijenosnim diskovima budući da može funkcionira i kao portabilni alat (odaberite tu opciju pri instalaciji), a ako vas mogućnosti u besplatnoj inačici ne zadovoljavaju ili ga namjeravate koristiti u komercijalne svrhe, budite spremni izdvojiti 18 eura za profesionalnu inačicu.

Namjena
Omogućuje prebacivanje mrežnih parametara

Platforma
Windows 2000/XP/Vista/7

Veličina
2,09 MB

Status
Freeware

Download

(Bug)

System Explorer 2.0 - Sistemaški biser


Možda na prvi pogled ne izgleda posebno moćno, no čim počnete prebirati po njegovim mogućnostima, ubrzo ćete doznati zašto je ovaj alat u zadnje vrijeme sve popularniji među sistemašima…

Bez upravitelja zadacima u Windowsima rad s računalom svakako bi bio teži i to pogotovo kada stvari počinju zapinjati. Zato i čudi što Task Manageru čak i u najnovijoj inačici Windowsa i dalje nedostaju neke korisne mogućnosti koje se običavaju vidjeti u alternativama. Doduše, uvid u stanje sustava te trošenje resursa u zadnjoj je generaciji Windowsa značajno obogaćen (pogledajte samo Resource Monitor), pa ipak i dalje su alternative Task Manageru popularne kod sistemaša.

System Explorer je upravo takva alternativa, a premda na prvi pogled djeluje kao da ne donosi ništa posebno što ne biste mogli nadomjestiti već dobro poznatim Sysinternalsovim alatima, ipak nudi nekoliko vrlo specifičnih stvarčica. Tradicionalnog je sučelja, što mu je prednost, no za razliku od većine, umjesto da opcije raspoređuje u karticama, sve su popisane po kategorijama na lijevom panelu. Podaci su na desnoj strani uz panel na dnu s dodatnim informacijama o označenoj stavci.

System Explorer nudi svašta, od uvida u trenutno pokrenute programe, ali i sve pokrenute procese s osnovnim detaljima kao što je utrošak procesora i radne memorije (moguće je dodati i veliki broj drugih podataka često važnih za analizu ponašanja određenog procesa), preko popisa učitanih modula do grafičkog prikaza performansi.

Tu su i informacije o pokrenutim i zaustavljenim servisima, o iskorištenim i neiskorištenim upravljačkim programima, zatim daje uvid u sve aktivne konekcije, a tu je i dio koji omogućuje upravljanje programima koji se pokreću zajedno s podizanjem sustava. No to nije ni izbliza sve. Spomenuti moduli grupirani su tek u prvoj kategoriji, a njih sveukupno ima šest.

Zapravo tek sada dolazimo do najzanimljivijih mogućnosti zbog kojih je System Explorer toliko popularan. Osim što daje nešto detaljnije informacije praktički o svemu na što možete kliknuti desnom tipkom miša nudeći dodatne opcije sa skočnog izbornika, nudi i vrlo specifične funkcionalnosti. Uz to što je moguće pretraživati poznate internetske baze o procesima, moguće je izravno iz programa uploadati datoteke na VirusTotal kako biste se uvjerili je li riječ o virusu ili inficiranoj datoteci.

Naravno, na praktički je sve stavke moguće na određeni način utjecati, značilo to da neku opciju onemogućite, zaustavite ili pokrenete servis, ubijete proces koji odbija poslušnost ili pak onemogućite ili potpuno uklonite dodatak za Internet Explorer, System Explorer sve to može. Pa i više od toga. Na primjer, jedna od zgodnih stvarčica je mogućnost otvaranja označene stavke u editoru registarske baze ili otvaranje mape u kojoj se datoteka nalazi. Možda se ovo i ne čini posebnim, ali itekako zna dobro doći, a u tolikim je alatima upravo to - previd.

No, tu iznenađenja ne prestaju. Naime, System Explorer je opremljen i dodatnim alatima kao što su povijest onoga što se zbiva s računalom (gledajte na ovo kao na log u realnom vremenu), zatim mogućnost izrade snapshota sustava. Ta je osobina prvenstveno namijenjena za međusobno uspoređivanje snimljenih snapshota kako biste kasnije ručno mogli poništiti promjene ili jednostavno doznati, na primjer, što je sve neka instalacija programa napravila. Snapshoti mogu sadržavati promjene u registarskoj bazi, zatim koje su datoteke bile involvirane ili oboje kombinirano.

Iduća stvarčica koja će vas ugodno iznenaditi je WMI preglednik - dobit ćete popis svih namespaceova i klasa, a na vama je da samo pregledavate svojstva i atribute i njihove vrijednosti. Prilično zgodna stvar. Osim toga, tu je i mogućnost pokretanja programa, mapa ili dokumenata (moguće je koristiti kombinaciju tipki Alt+Space) pri čemu će automatski biti ponuđene stavke onako kako upisujete njihov naziv.

Ni to nije sve, sitnih mogućnosti, detalja i korisnih stvarčica ima još. No, dajemo priliku da ih otkrijete sami. Imajte samo na umu kako vam tu dokumentacija baš i neće pomoći iz čisto prozaičnog razloga. Naime, sustav pomoći još nije napravljen. Postoji nešto informacija na službenom webu, no u većini ćete slučajeva biti prepušteni sami sebi.

Čak ne postoji ni mogućnost konfiguracije alata kroz klasično sučelje nego se parametri nalaze u običnoj Ini datoteci od kojih neki nisu ni popisani. Na primjer, želite li ukloniti link koji poziva na donaciju, u config.ini datoteku negdje pri vrhu dodajte RemoveDonationPanel=1. Snimite konfiguracijsku datoteku i ponovo pokrenite System Explorer (inače se cijelo vrijeme nalazi u sistemskom trayu).

Drugim riječima, evidentno je kako je System Explorer namijenjen iskusnijim korisnicima, pa ga takvim treba i smatrati. No neupitno je da je koristan i da raspolaže osobinama koje se rjeđe mogu vidjeti ili se moraju koristiti samostojeći programi kako bi došli do istog rezultata. Stoga, treba li vam moćnija alternativa Task Manageru, ovo je alat kojemu biste trebali dati priliku. Uostalom, ne stoji ni lipe.

Namjena
Besplatna alternativa Task Manageru

Platforma
Windows 2000/XP/Vista/7

Veličina
1,33 MB

Status
Freeware

Download

(Bug)

Advanced Renamer 2.6 - Masovna preimenovanja


Dobrom dojmu pridonose intuitivno sučelje, dobro odmjerene mogućnosti, ali i činjenica da ga je vrlo jednostavno koristiti i da svoj posao dobro obavlja…

Otkako je širokopojasnog Interneta i manije preuzimanja svega i svačega s mreže svih mreža, potreba za alatima koji su u stanju masovno preimenovati datoteke nikada nije bila veća. Naime, nije rijetkost da su datoteke i mape nazvane prilično neuredno, a ako postoji neka radnja na računalu koja većini ljudi ide na živce, onda je to uvođenje reda u nazive datoteka. Srećom, alata za tu namjenu ima i više nego dovoljno.

Štoviše, jedan od ključnih elemenata ortodoksnih upravitelja datoteka upravo je funkcionalnost masovnog preimenovanja datoteka i mapa no kako je ta osobina sporedna, često nije dovedena na onu razinu kakvu je običaj viđati u specijaliziranim alatkama. Stoga uopće ne čudi što se mnogi okreću programima kao što je ovaj.

Advanced Renamer je zapravo sasvim klasični primjerak alata koji će inače naporan zadatak masovnog preimenovanja datoteka učiniti lakim čak i onima koji se po prvu puta susreću s ovakvim programima. Ta naklonjenost totalnim početnicima samo mu je prednost, no zato bi ona zahtjevnija publika koja traži preciznu kontrolu pri izradi uzoraka za preimenovanje mogla biti pomalo razočarana.

Pa ipak, premda su izostale neke specifične podrške i mogućnosti kao što bi, na primjer, bila podrška za regularnim izrazima, to ne znači da ovaj alat valja ignorirati. Baš nasuprot. Uz sasvim tipične mogućnosti, Advanced Renamer nudi i šačicu opcija koje se rjeđe mogu viđati ili su u njegovom slučaju ponešto rafiniranije.

Vrlo je intuitivnog sučelja; glavnim prozorom dominira prostor za dodavanje datoteka ili mapa (svaka opcija nalazi se u svojoj kartici), ispod to prostora se nalazi panel s informacijama o datotekama ili mapama, dok je s lijeve strane dostupan panel namijenjen za dodavanje metoda ili, jasnije rečeno, definiranje uzoraka za preimenovanje datoteka.

Koristiti ga je vrlo jednostavno. Dovoljno je u glavni prozor dovući datoteke ili mape (moguće je i putem izbornika odabrati lokaciju do mapa ili datoteka ili isto aktivirati tipkom Ins na tipkovnici), s lijeve strane definirati metode za preimenovanje i potom aktivirati proces preimenovanja. Tu je zgodan detalj što nudi pretpregled promjena u realnom vremenu; kako dodajete i modificirate metode, tako će biti prikazan i njihov rezultat.

Uz tipične metode kao što je definiranje sasvim novog naziva, promjene veličine slova, uklanjanje, zamjene ili dodavanje znakova, tu su i vrlo specifične metode kojima je moguće utjecati isključivo na atribute datoteka (je li skrivena, samo za čitanje i tome slično) te modificirati vremensku oznaku datoteka i mapa što je, ako ništa drugo, mogućnost koju se rjeđe može naći u alatima ovoga tipa.

Jedna od ključnih prednosti jest činjenica da je metode je moguće kombinirati. To zapravo znači da je moguće odjednom izvršiti više promjena na jednom setu datoteka što je iznimno važna osobina. Uz neke je metode moguće dodavati i određene parametre ili, kako ih nazivaju autori programa, tagove. Na primjer, želite li preimenovati fotografije, moguće je koristiti dostupne EXIF informacije, a ako su u pitanju MP3 datoteke, možete se osloniti na njihove metapodatke.

Tu je i niz tipičnih tagova kao što su redni brojevi, naziv direktorija u kojoj se datoteke ili mape nalaze, sam naziv datoteke, ekstenzija pa čak i poseban tag za generiranje nasumičnih brojeva. Zgodna je i mogućnost to što je datoteke moguće preimenovati na temelju proizvoljnog popisa (vrlo korisno kada želite uskladiti nazive datoteka titlova s videodatotekama) pri čemu je također moguće koristiti tagove.

Od drugih korisnih mogućnosti, tu je opcija snimanja liste definiranih metoda kako ne biste svaki put iznova morali dodavati i podešavati metode i njihove tagove (inicijalno postoji samo jedna, a služi za uklanjanje suvišnih znakova koje se običava vidjeti u datotekama preuzetih s Interneta), te zatim povijest izvršenih preimenovanja uz mogućnost poništavanja i vraćanja zahvaćenih datoteka u prvobitno stanje. Zgodno.

Bilo kako bilo, Advanced Renamer možda nije najmoćniji alat ove vrste, no nudi ono što inače i najviše koristi, a pri tome ga je vrlo jednostavno koristiti. Manjih nedostatka ima, mjesta za proširivanje definitivno ima, no spašavaju ga dobro odmjerene mogućnosti te činjenica da jednostavno radi dobro. Osim toga, sasvim je besplatan, a ako radije ne biste instalirali još jedan alat, dostupna je i njegova portabilna inačica.

Namjena
Masovno preimenovanje datoteka i mapa

Platforma
Windows 2000/XP/Vista/7

Veličina
1,05 MB

Status
Freeware

Download